O tome smo razgovarali s hrvatskim komičarem i glumcem gosp. Željkom Pervanom.

Malo tko na ovdašnjim prostorima nije čuo za našega sugovornika. Stoga je najbolje čuti što on sam o sebi kaže: „Zovem se Željko Pervan, posjedujem 62 godina života, rođen sam 7. 8. 1962. u Zagrebu, majka Anđelka i otac Božidar. Imao sam i sestru Blanku, ali je nema više među nama. Oženjen sam ženicom po imenu Darija, imam četiri kćerke koje se zovu Mia, Dorija, Ines i Pavla. Imam i unučicu Saru. Slobodnog vremena nemam, ali i to što imam, provodim sa svojima. Ne znam što bih više rekao, a da nekoga zanima.” No, zbog toga smo mu i postavili pitanja o kojima nas je zanimalo što će kazati.

-Poštovani, prostor našega ovozemaljskog proputovanja obično nazivamo „suznom dolinom”. U kojem je omjeru ona sazdana od suza radosnica, i što biste iz iskustva rekli gdje možemo pronaći stvarnu utjehu

-Naš je život, ovozemaljski, određen osobnom osjetljivošću na dobro i loše oko nas. Neki ljudi ne mogu izdržati, nego prekidaju Boga u pola rečenice. Odlaze namjerno s ovog svijeta s porukom „ubi me prejaka riječ” što oporuči pjesnik Branko Miljković. Previše tankoćudni, a bez vjere u srcu koja bi im pomogla da prežive „dolinu suza”. Neki primaju udarce bezrazložne patnje uzdignuta čela, suznih očiju, nastojeći ne ukaljati Kristov Križ. Slobodna volja od Boga dana čini nas različitima u podnošenju. Mi razmišljamo uzročno-posljedično pa nam je patnja nevinih nerazumljiva, najblaže rečeno. Na ovom svijetu postoji odriješeno zlo, obilazi oko ljudi kao lav oko lovine, pokušava nevoljama ljudima dati osjećaj da ih je Bog ostavio, da ga nema. Kada stvari idu koliko-toliko dobro, sve je OK, ali kada krenu nevolje, imaš osjećaj da ga nema, da si ostavljen. Molitve ostaju neuslišane, želje neostvarene, zdravlje se ne vraća. Neuslišani često postaju plijen zla. Što je s molitvom Sv. Pavla, s Kristovom molitvom u Getsemanskom vrtu, Jobovom molitvom... Sve što treba je imati barem malo povjerenja u Oca. On je izvor života i svakog dobra, u Njemu nema ni sjene od mijene, ali ovaj svijet dijelimo s tamnim stvarima i svjetlo pobjeđuje, sigurno. Treba ići prema svjetlu i u svjetlu koliko god možemo.

-Sadržaj kršćanske vjere bitno je obilježen Uskrsom. Možemo li na temelju te tajne reći da vjera otvara novu perspektivu životu Koja su Vaša iskustva

-Uskrs je bez premca najveći praznik kod kršćana. On je osnova naše vjere. Bez Uskrslog sve bi bila priča slična mnogima koje su ispričane. Što nam daje nadu i snagu Isus Krist, Očeva snaga i ljubav. Obećanje da nitko neće propasti ako vjeruje u Njega. Pobjeda nad smrću onog tko nije dopola slomljenu slamku do kraja slomio, to je nada jadnima, krotkima, pitomima, patnicima svih vrsta, svim Božjim ljudima. On je Istina, Put i Život.

-U Uskrsu slavimo trostruku Isusovu pobjedu nad grijehom, nad smrću i nad Zlom. Na koji način ove vjerske istine možemo oživotvoriti u svojoj svagdašnjici

-On je Sin Božji, vjeran do kraja. A mi što možemo Ne zatajiti ga, držati se riječi, u svakome vidjeti Njegovo lice, pruženu ruku ne ostaviti praznu, opraštati, pokušati slijediti Kristov primjer jer smo pozvani na svetost. Teško je to, ali treba se boriti za svaki dan na zemlji. Uvečer se u molitvi iskupiti i zamoliti oprost, ispovijedati se, čistiti se jer On oprašta. Iskren trud je dovoljan, siguran sam. Ljubiti jedni druge jer jedino pitanje koje je Krist postavio govoreći o svom drugom dolasku je bila zabrinutost hoće li zateći dovoljno ljubavi na zemlji. Jer Bog je ljubav, i to govori sve kakvi trebamo biti.