Bitka u Rosinjači heroizam i tragedija

Dana 5. prosinca 1991., šesnaestorica hrvatskih branitelja zauzela su položaj u šumi Rosinjača, s ciljem obrane južnih prilaza Osijeku. Pretpostavka da neprijateljske snage neće pokušati proboj kroz šumu pokazala se kobno pogrešnom. JNA, potpomognuta paravojnim formacijama, u Rosinjaču je poslala više od stotinu vojnika i dva oklopna vozila.

Sukob je trajao satima, pri izuzetno niskim temperaturama. Unatoč izrazitoj brojčanoj nadmoći neprijatelja, hrabrost malobrojnih branitelja omogućila je reorganizaciju obrane grada. Nažalost, svi su poginuli. Tjedan dana kasnije njihova smrznuta tijela pronađena su u šumi. Među njima je bio i najmlađi maturant Davor Milas, po kojem danas trgovačka škola u Osijeku nosi ime.

Obrana "nepokorenog grada"

Bitka u Rosinjači bila je tek dio žestokih borbi koje su tih dana bjesnile na osječkom bojištu. Grad je bio izložen intenzivnim napadima JNA i srpskih pobunjenika, a 8. prosinca Osijek je pet i pol sati neprekidno granatiran. Ukupno je tog kobnog prosinačkog tjedna poginulo više od 50 branitelja, a tisuće stambenih objekata teško su oštećene.

Napadi na Osijek motivirali su međunarodnu zajednicu da ubrza proces priznanja Hrvatske kao samostalne države.

Posljednje počivalište heroja

Izvlačenje tijela poginulih iz Rosinjače organizirano je unatoč iznimno teškim uvjetima teren je bio ispresijecan minskim poljima i kanalima, dok je gusta šuma bila gotovo neprohodna. Pripadnici bojne Frankopan i lokalni branitelji uspjeli su izvući sve osim jednog Mihajla Pelegrina, koji se i dalje vodi kao nestao.

Šuma Rosinjača i dalje ostaje simbol nesebične žrtve i odlučnosti branitelja, a 5. prosinca u hrvatskoj povijesti obilježava se kao jedan od najtežih i najvažnijih dana u obrani slobode i suvereniteta.