Damir Tomljanović, suborcima poznat kao Gavran, rođen je 18. travnja 1968. u Veljunu Primorskom kod Senja, a djetinjstvo je proveo u Krivom Putu mjestu čvrstih ljudi i velike duhovne snage. Ondje je završio osnovno školovanje, dok je srednju školu pohađao u Senju i Zagrebu.
U kolovozu 1990. godine, među prvim dragovoljcima, Damir se priključuje postrojbi specijalne policije MUP-a RH u bazi Rakitje kraj Zagreba. Bio je to početak njegovog sudbonosnog puta kroz Domovinski rat.
Tigar koji je letio kao Gavran
S osnutkom Zbora narodne garde u svibnju 1991., pristupa 1. gardijskoj brigadi Tigrovi, točnije 4. bojni poznatoj kao Gavranovi. Ondje je dobio nadimak koji je kasnije postao sinonim za hrabrost, vodstvo i odanost. Ratovao je diljem Hrvatske: od Banovine, Korduna, Slavonije, do deblokade Dubrovnika.
Posebno se istaknuo kao zapovjednik položaja na Velebitu. Ondje je, uz svoje suborce, mjesecima izdržavao neprijateljske napade i brutalne vremenske uvjete. Uvijek prvi, uvijek uz svoje ljude, bio je uzor i vođa. Nažalost, 17. veljače 1994., prilikom obilaska položaja na Tulovim gredama, pogođen je snajperskim hicem i preminuo na licu mjesta. Njegova smrt zauvijek je ostavila prazninu, ali i neizbrisiv trag.
U čast njegovom liku i djelu, u vojarni Šepurine kod Zadra osnovano je Obučno središte gardijskog desantnog pješaštva ”Pukovnik Damir Tomljanović Gavran. U Zagrebu je ulica Bundek preimenovana u Ulicu Damira Tomljanovića Gavrana, a na Velebitu je izgrađena kapelica Blaženog Alojzija Stepinca na mjestu gdje je Gavran poginuo.
Put hrabrih i molitva kroz planinu
Godine 2010., na Dan hrvatskih mučenika, njegovo ime povezalo je planinske staze s hrvatskim svetinjama. Šestodnevno hodočašće krenulo je iz njegovog rodnog Krivog Puta, preko Senja i Karlobaga, sve do mjesta njegove pogibije na Velebitu, pa do Udbine. To nije bio samo put nogu, već i put duše duga staza zahvalnosti prema čovjeku koji je dao sve.
Damir je pokopan na groblju u Krivom Putu, gdje priroda i tišina čuvaju uspomenu na junaka. Iako počiva u zemlji, njegovo ime živi u pričama suboraca, u zahvalnosti naroda i u svakom pogledu prema Velebitu.
Damir Tomljanović Gavran ostat će zauvijek zapisan kao ratnik koji nije znao za strah, kao vođa koji je hodao ispred svojih ljudi, i kao čovjek koji je vjerovao u Hrvatsku. Njegova priča nije samo dio povijesti ona je zavjet svima nama da sloboda nema cijenu i da se za istinu vrijedi boriti do posljednjeg daha.
