Dr. Sadika Biluš, legendarna internistica i neustrašiva humanitarka vukovarske bolnice, preminula je u petak u 83. godini života nakon kratke i teške bolesti. Ova iznimna žena ostavila je neizbrisiv trag u hrvatskoj povijesti, ponajviše zbog svoje nesebične žrtve i hrabrosti tijekom najcrnjih dana Domovinskog rata.

Rođena u Bosni i Hercegovini, u Vukovar ju je dovela ljubav, ali ostala je zbog predanosti ljudima. Nakon prerane smrti supruga, odlučila je svoj život posvetiti pacijentima i zajednici koja ju je prihvatila kao svoju.

Tijekom 87 dana krvave opsade Vukovara, dr. Biluš je bila jedina internistica koja je ostala u vukovarskoj bolnici – bez oružja, ali s beskrajnim oružjem znanja, suosjećanja i odlučnosti. Imala je mogućnost napustiti grad prije okupacije, no svjesno je odlučila ostati uz ranjene i bolesne, pružajući im pomoć bez obzira na nacionalnost ili okolnosti. U paklu bez lijekova, struje i vode, ona je svakodnevno birala čisto čovještvo.

Nakon sloma obrane grada, iz bolnice ju je izveo Veselin Šljivančanin, a dr. Biluš je potom završila u srpskim logorima – najprije u Negoslavcima, a zatim u Sremskoj Mitrovici. Tamo je preživjela fizička i psihička mučenja, uključujući premlaćivanja i pokušaj samoubojstva zbog neizdržive traume. Oslobođena je 6. prosinca 1991., na vlastiti rođendan, u razmjeni zarobljenika.

Nakon rata nastavila je pomagati ljudima. U Velikoj Gorici otvorila je vlastitu polikliniku i nastavila raditi kao liječnica, iako su rane iz logora i rata zauvijek ostale dio nje.

Dr. Sadika Biluš bila je i ostala simbol hrabrosti, nesebičnosti i čiste ljudskosti; ne samo za Vukovar, nego za cijelu Hrvatsku. U vremenu kada su granate padale, a mržnja prijetila da nadvlada razum, ona je ostala vjerna Hipokratovoj zakletvi i čovjeku.

Hvala joj na svemu. Neka počiva u miru.