Ispravna kronologija osnovni je preduvjet poznavanja naše prošlosti. Ako se što dogodilo u svibnju 1945., taj se događaj ne može pripisati godini prije toga. Dr. Ivo Goldstein po zvanju je sveučilišni profesor povijesti. Bavio se hrvatskom srednjovjekovnom poviješću, a onda se prebacio na povijest XX. stoljeća. I u srednjovjekovnom razdoblju vremenske su odrednice bitne za razumijevanje događaja, premda nam je sačuvan mali broj tih odrednica. Ali kad je riječ o XX. stoljeću, na temelju svakodnevnih novina i pogotovo na temelju mnoštva pisanih izvora u različitim arhivima, možemo predočiti život ljudi iz dana u dan. To je moguće učiniti za mirnodopsko razdoblje, kao i za ratno razdoblje. Štoviše, to je moguće učiniti i za ograničene prostore. Tako je Igor Vukić napisao knjigu Jasenovac iz dana u dan (2019.). Ljudski život na ovoj zemlji završava redovitom, prirodnom smrću, ili neredovitom, nasilnom smrću. Kod tih nasilnih smrti okolnosti mogu biti poznate ili nepoznate. U skladu s time, tijela ubijenih ili su pokopana, te im je grob poznat, ili su namjerno skrita (možda na neki način uništena), pa im je grob nepoznat. S obzirom na narodnu mudrost i izrečenu istinu “zaklela se zemlja raju, da se sve tajne saznaju”, skriveni grobovi i stratišta naknadno se otkrivaju. Od preko 83 tisuće stvarnih ili navodnih žrtava s poznatoga popisa Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac, do danas nam je poznato 725 zemnih ostataka jasenovačkih logoraša, kako je to analitički navedeno u Hrvatskom tjedniku (br. 1102). Za ostale iz tog broja od preko 83 tisuće nemamo dokaze o njihovoj smrti. Istraživači dr. Nikola Banić i Mladen Koić dokazali su za mnoštvo imena iz toga popisa, da su lažne žrtve, tj. da ne bi smjeli biti na tom popisu (Jasenovački popis – lažne žrtve, Zagreb, 2023.). Svi preostali s toga popisa trebali bi biti vođeni, ne kao ubijeni, nego kao nestali. Ako ne znamo način i okolnosti njihove smrti, odnosno vrijeme, mjesto i izvršitelje ubojstva, nikako ne bi smjelo na tom jasenovačkom popisu pisati “ubijen od ustaša”. U nepoznavanju okolnosti smrti takva bilješka nije točna, ne odgovara činjeničnom stanju (koje nije još utvrđeno), pa je stoga zlonamjerna. Takvom bilješkom neopravdano se ocrnjuje jedna skupina hrvatskih ljudi, koji su godine 1941. bili u istom položaju, kao i hrvatski dragovoljci godine 1991. Bez jednih i drugih danas ne bismo imali slobodnu i međunarodno priznatu državu Hrvatsku. U dvoboju Igora Vukića i Ive Goldsteina kod novinara i voditelja Marina Vlahovića na Z1 televiziji u jednom trenutku Goldstein postavlja Vukiću pitanje: “Onda mi objasnite, molim Vas, gdje su završili bratić moga otca Darko Goldstein, 10 godina star, i drugi bratić Feliks Rosenberg, 12 godina star” (47. min.). To pitanje, koje u naličju pokazuje Goldsteinovo neznanje o njihovoj sudbini, ključ je razumijevanja cijeloga Goldsteinova pristupa Jasenovcu, ustašama i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, odnosno Hrvatskoj, kao takvoj. Ne znajući odgovor na svoje pitanje, nije ostao u području znanstvenog istraživanja i mogućega odgovora “nestali su” (ali ne znamo kako), nego je iskonstruirao, sa svojim sumišljenicima iz jugoslavenskoga, velikosrpskoga i protuhrvatskog okruženja, najcrnji scenarij, prema kojemu je vlast Nezavisne Države Hrvatske crnja od crnoga đavla. Samim time sebe isključuje iz znanstvene zajednice i svrstava se u političkoga propagatora i širitelja mržnje prema cjelini hrvatskoga naroda, koji se ne odriče svoje povijesti, pa ni one iz doba Drugoga svjetskoga rada, kad je tijekom četiriju godina postojala Nezavisna Država Hrvatska, koja je postala zalog stvaranja i današnje slobodne i međunarodno priznate države Hrvatske. Činjenica da ne znamo zemaljski završetak nečijega života, ne daje nam pravo optužiti cijeli narod kao zločinački narod. Dr. Goldstein po načelu “dio za cjelinu” (lat. pars pro toto) upravo to neprestano čini prema hrvatskome narodu. Igor Vukić u tome dvoboju obraća se dr. Goldsteinu stalno kao, “srećom, bivšem profesoru”, jer ne će više trovati mlade naraštaje na Zagrebačkom sveučilištu svojim izmišljotinama. Izmišljanjem činjenica započeo je kao mladi znanstvenik, ako mu se u tom slučaju smije dati naslov znanstvenika, što je potvrdio njegov mentor dr. Miroslav Brandt (“Život sa suvremenicima”, Zagreb, 1966.), kad je napisao: “To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka’” (str. 190-191). Slično se o njemu 30 godina kasnije izrazio dr. Neven Budak: “Neupućenom se čitatelju tako može učiniti da je Goldsteinu uspjelo otvoriti čitav niz do sada neobrađenih tema, pa čak i riješiti niz problema, dok je pri tome, zapravo, riječ o znanstvenoj fantastici” (1995.). Da bi opravdao svoje zamišljaje, dr. Goldstein izmišlja činjenice u odnosu na ratni radni i sabirni logor u Jasenovcu. Tako je godine 2018. izmislio drobilicu, a ove godine valjak, kao sredstvo uništavanja zemnih ostataka pokopanih logoraša u Jasenovcu. Ako o tome govori, kao znanstvenik, trebao bi se potruditi i pronaći te predmete, bilo u tvarnom obliku, bilo u pisanom svjedočanstvu. Ali to se ne događa. Drobilicu je laički teško zamisliti kao neki stroj, ali valjak možemo lako zamisliti i predočiti si ga pa se pitati, gdje je taj valjak završio. Nalazi li se u jasenovačkom muzeju, je li odvezen u Kragujevac s ostalom tvorničkom opremom, je li potopljen u Savu …? Jesu li ga partizanske postrojbe zaplijenile i onda negdje pospremile kao dokaz zločinstva? Odgovore na ta pitanja “znanstvenik” Goldstein ne daje, ali on zna, da je takav valjak postojao. Radi li se o velikoj ili samo bolesnoj mašti?! O tako važnom pitanju logora u Jasenovca, koje desetljećima zaokuplja hrvatsku javnost, dr. Goldstein olako govori  da je taj njegov valjak dovezen u Jasenovac početkom svibnja 1945., a onda krajem travnja i početkom svibnja, a onda početkom travnja 1945. Ne radi se o dalekom srednjem vijeku, nego o sredini XX. stoljeća, kad bi dr. Goldstein kao znanstvenik trebao znati, kad se što dogodilo, ako se dogodilo. Lako je pričati, ali je teško dokazati. Izmišljene stvari ne mogu se dokazati. Tijekom cijele svoje znanstvene karijere dr. Goldstein okaljao se izmišljanjem činjenica. Dok mu je to društveni položaj dopuštao, od toga je mogao i profitirati, ali nakon zalaska s horizonta ovoga života, njegov će rad postati bezvrijedna pljeva.

Napomena: Stjepan Razum član je Društva za istraživanje trostrukoga logora Jasenovac