Općinsko vijeće Općine Klakardonijelo je Odluku o dodjeli javnih priznanja.

Iskazujući poštovanje i zahvalnost povodom 31. obljetnice postojanja Općine Klakar, dodjeljuju se plakete, Grb Općine Klakar uz pisano priznanje, brigadiru Iliji Majiću, te posthumno brigadnom generalu Josipu Zvirotiću i pukovniku Šimi Ćamiću.

U ime svih na dodijeljenim priznanjima na Svečanoj sjednici povodom Dana općine zahvalio se umirovljeni brigadir Majić. Bio je to povod za razgovor koji smo vodili s njim.

-Primili ste priznanje za izniman doprinos i nesebičnu požrtvovnost u obrani Republike Hrvatske tijekom veliko srpske agresije. Kao i za aktivno djelovanje i dugogodišnji angažman u braniteljskim Udrugama koje promiču vrijednosti Domovinskog rata. Posthumno su dodijeljena i Vašim suborcima, Šimi Ćamiću i Josipu Zvirotiću-

-Joza i Šima su zasigurno najveći sinovi s ovih prostora u novijoj povijesti. Iznimno sam počašćen što sam uopće stavljen u kontekst s njima. U svojoj zahvali Općinskom vijeću na dodijeljenim priznanjima govorio sam o njegovanju nezaborava. Kultura nezaborava je nešto što, po mom mišljenju, mi Hrvati ne njegujemo dovoljno. Narod smo koji jako brzo zaboravlja i dobre i ružne stvari. Rat je ružna stvar, krvav i težak, ali ipak na ponos svih nas. Časno i pošteno smo ga vodili i u njemu pobijedili. Stvorena je država koju su naši preci željeli, ali nisu uspjeli ostvariti.

-Vrlo često se može čuti nečiji komentar, oprečan Vašem, kako moramo zaboraviti prošlost i gledati samo u budućnost.

-To govori da nije svima draga ova država. Dozvoljavam da ima onih kojima je bila ljepša i bolja ona prethodna. To je njihova stvar. No, ako zaboravimo povijest idemo u ne izvjesniju i upitnu budućnost. Ne zaboraviti ne znači 'daviti. Osobno svojoj djeci i unucima vrlo rijetko sam govorio o ratu, ali nisam siguran da sam bio u pravu. Moji unuci nešto saznaju o tom razdoblju u školi i ipak sam „prinuđen” objasniti im i opisati što i zbog čega su njihov dida i njegovi prijatelji ratovali i kako je bilo u tome ratu,

-Pretpostavljam da ste u rukama držali i pogledali udžbenike iz kojih Vaši unuci uče o Domovinskom ratu. Mislite li da je ta tema dovoljno opširno i kvalitetno obrađena.

-Po meni nije, ali dozvoljavam da sam možda odviše subjektivan budući sam sudjelovao u događajima koje netko drugi opisuje i tumači. Imao sam priliku prije 15-ak godina uvjeriti se u znanje ili neznanje naših gimnazijalaca o Domovinskom ratu. Naime, držao sam dopunska predavanja o tome četvrtim razredima. Shvatio sam da nisu dovoljno educirani o tom dijelu hrvatske povijesti. I sam sam bio u problemu pokušavajući se, osim vlastitih iskustava, pripremiti za predavanja i nekom literaturom koja to obrađuje, a te literature skoro da nema ili je vrlo oskudna.

-Jesmo li i branitelji krivi za takvo stanje Vi ste jedno vrijeme bili na čelu Udruge branitelja-dragovoljaca Domovinskog rata na nacionalnoj razini.

-Slažem se da smo mogli više, ali hajdemo od početka. Još dok smo bili u rovovima, ratovali, ranjavani, ginuli, u ostatku društva su se odvijali neki drugi procesi, pretvorba i privatizacija, ekstremno bogaćenje odabranih, dodjela činova po političkim funkcijama i to veći nego po zapovjednim Već 1995, imate velik broj branitelja koji to nisu i bili. Moram priznati da sam zbog tih anomalija koje sam naveo povrijeđen i razočaran kao i većina mojih suboraca i istinskih branitelja. Zato, na pitanje jesmo li i koliko smo kao branitelji mogli utjecati na sve nemam pravi odgovor. Da, bio sam na čelu Udruge branitelja i dragovoljaca, ali tih udruga je već i tada bilo previše i bile su podijeljene. Tko ih je podijelio Politika kojoj braniteljsko zajedništvo i snaga tog zajedništva nisu odgovarale, a ne odgovaraju ni danas. Nažalost, to smo dozvolili i zaboravili da smo dijelili iste rovove, da nečiji suborac nije mrtviji od nečijeg drugog, da se ginulo na svim terenima, iz svih postrojbi.

-Ipak, ponos zbog tih dana Vam nitko ne može oduzeti.

-Kada razgovaramo o tom ratnom vremenu obično tražimo lijepe uspomene, anegdote, događaje. Vjerojatno se i mi na takav način štitimo. Bilo je lijepih trenutaka, prije svega steknuta velika prijateljstva s ljudima koje, vjerojatno, nikada ne bih upoznao da nije bilo rata. Zato hvala načelniku i Općinskom vijeću što svojim djelovanjem i odlukama ne daju da se to vrijeme zaboravi i da se pravi način vrednuje. Ovaj kraj je puno dao za domovinu, a moja domovina su moja obitelj , moji prijatelji, moji sumještani.