Baš i zbog toga, nogomet toliko ushićuje Hrvate ili pak iritira neke građane Hrvatske.

Bila sam sugovornica u filmu u kojem FIFA pokušava odgovoriti na pitanje fenomena hrvatske nogometne reprezentacije.

Koja je tajna

Odgovor nije jednostavan. On se razvija kao i godine koje prolaze.

Na pitanje o Modriću, odgovorila sam otprilike:

"Onaj koji trči s vukovima ili postane čudo ili nestane".

Ili u prijevodu:

Nije isto kad ti je frižider pun ili prazan (u simboličnom, ali i doslovnom smislu - nema puno mjesta za prenemaganje).

Tako je u svemu.

I dolazimo tek do dijela odgovora.

Genetika je čudo.

Pa tako i naroda.

Ja vjerujem da ona postoji.

Kao i genetika u djeteta.

Ali epigenetika može biti još jača, još više zbunjujuća.

Opet u prijevodu:

rođen si od ispravne materi i čače, ali gledaš te nenormalne trendove i pomisliš da ćeš biti prihvatljiv jedino ako više ili manje odstupiš od odgoja.

E, oni nisu.

Netko ih dobro drila i njeguje na najbolji način.

Oni su ne samo talentirani,

oni su uporni,

oni su disciplinirani,

oni su radišni,

oni su blagi,

oni su ponizni

iako su uspješni i moćni.

Oni su kulturni.

Ističu zajedništvo.

Dive se kolegama s kojima igraju.

I dalje vjeruju.

I dalje poštuju.

Tako su postali skoro pa nepobjedivi.

"Skoro" se odnosi na rezultatski dio, ali duhovno - oni su grupa pobjednika. Puno jači rezultat. "Sitniš" s "Balkana", s kaldrme.

Duh je čudo.

I zato im se svi divimo.

Ne zato "što je Modrić lak", ne zato što je Dalić čvrst...ne zato što imaju para i mogu što žele...

Oni i dalje hrane svoj narod iako bi mnogima bilo jednostavnije i jeftinije ne imati posla s nama.

Nacionalno osviješteni, ali ne šovinisti.

Promotori neusporedivi i s jednim premijerom, predsjednikom, nažalost znanstvenikom.

Navijači.

Disciplina za sebe.

Pred hrvatskim navijačima, sramota je stati, odustati.

Sinergija.

Jedna duša nadopunjava drugu.

To se zove zajedništvo.

I zato im se divimo.

Svjesni svojih manjkavosti...

Autor: Mirjana Hrga

Mirjana Hrga