"U pet godina udvostručio se broj mladih transseksualaca u SAD-u", i tamo ovo "pitanje izraslo u ključnu političku temu".

S obzirom na sve veću nazočnost kontroverzi vezanih uz transrodnu ideologiju u hrvatskoj javnosti, počev od ratifikacije Istanbulske konvencije, pa sve do sprovođenja edukativnih programa na temu rodnih stereotipova u dječjim vrtićima (i to od strane udruga čiji čelnici otvoreno gledaju na "rod kao spektar"), mislim da je dobro naglasiti neke činjenice.

Kako kaže Večernji list, najnovije istraživanje instituta Williams pokazalo je da se broj mladih transseksualaca UDVOSTRUČIO od posljednjeg istraživanja iz 2017. godine (moja velika slova).

Osobno sam mišljenja da se znatan doprinos ovom porastu broja transseksualnih osoba može zahvaliti trendovima i pomodarstvu koje u zadnjih desetak godina vladaju medijima i društvenim servisima, a koje transseksualizam i još neke stilove života prikazuju kao društveno prihvatljivu normu u okviru koje živi veliki broj građana.

Međutim, podaci instituta Wiliams kažu da broj mladih trensseksualaca NAKON udvostručenja u SAD-u iznosi od 1.3 do 1.4 posto, te općenito 0.5% odraslih ljudi.

Ukratko: 98.6 posto mladih ljudi i 99.5 posto odraslih nisu transrodne osobe.

Sada razmotrimo taj podatak u svjetlu sljedećih činjenica:

- prekjučer je američki predsjednik Joe Biden izdao ukaz kojim se, između ostaloga, najavljuju dodatne pogodnosti transrodnim Amerikancima, do te mjere da transrodni beskućnici mogu tražiti smještaj u prenočištima shodno svojem "rodnom identitetu", a ne biološkom spolu.

Biden je pri tome vjerojatno već zaboravio nedavni slučaj iz zatvora u New Jerseyju kada su dvije zatvorenice zatrudnile sa transrodnim osuđenikom koji je došao u ženski zatvor jer se osjećao kao žena.

Ako se takove stvari dešavaju u strogim zatvorskim uvjetima, možemo samo zamisliti čega će sve biti po svratištima.....

- još u lipnju prošle godine Joe Biden je izjavio kako su čak 14% od 1.500 članova njegove administracije pripadnici gay, lezbijske, queer ili transrodne populacije, što (kako vidimo po recentnim podacima) barem za ove posljednje čini ogroman skok u odnosu na njihov cjelokupni broj u američkom društvu:

- unatoč činjenici što se većina Amerikanaca protivi natjecanju transrodnih osoba u ženskom sportu, osobe koje još nisu promijenile biološka obilježja muškog organizma sve više sudjeluju, te zbog svojih tjelesnih prednosti pobjeđuju na ženskim natjecanjima;

- zastupljenost tema u medijima vezanih za transrodne osobe i promicanje njihovih prava u nesrazmjeru su sa njihovim postotkom u općoj populaciji, te medijskoj eksponiranosti nekih negativnih socijalnih trendova koji predstavljaju opasnost za društvo u cjelini, a ne samo za njegov mali dio (npr. recesija, epidemija mentalnih poremećaja, moguće nestašice hrane i energenata, seksualno zlostavljanje djece, itd.)

- u duhu transrodne ideologije, žena se kao biološki, antropološki i društveni pojam sve češće mijenja sintagmom "osoba koja menstruira", trudnice više nisu samo žene, a majčino mlijeko postaje "mlijeko trudne osobe"

- nametanje životnog stila i seksualnog opredijeljenja LGBTQI+ populacije posebno za vrijeme "Mjeseca ponosa" dovodi do sve češćeg javnog linča i diskriminacije svih onih koji se sa istima ne slažu iz svojih vjerskih ili svjetonazorskih uvjerenja, a koji čine predstavnike heteroseksualne društvene većine.

Zadnji primjer: odbijanje pet igrača Tampa Bay bejzbol tima da nose dugine bedževe na svojim dresovima....

- Europska Komisija već skoro dvije godine daje smjernice zemljama članicama za liberalizaciju zakonske promjene spola uz pripadajuće procedure, samo na temelju samoodređenja (bez medicinske ili psihologinske indikacije) i bez DOBNE granice;

- premda sve relevantne europske i svjetske zdravstvene institucije upozoravaju na moguću globalnu pandemiju "majmunskih boginja", za većinu mainstream medija hereza je upoznati javnost sa činjenicom da je ta bolest za sada uglavnom ograničena na osobe unutar LGBTQI+ spektra poradi njihovog seksualnog životnog stila.

Takva "politička korektnost" koja prešućuje činjenice od javnozdravstvenog interesa u ne tako davnoj prošlosti doprinijela je širenju pandemije AIDS-a, ali izgleda da ne učimo iz svojih pogrešaka kako ne bismo nekoga uvrijedili.....

Mogao bih još dugo nabrajati ovakove primjere, ali mislim da je sve zajedno dovoljno da se otvori pitanje jesmo li kao društvo prešli granicu kojom interesi većine postaju žrtva manjine, konkretnije manjine unutar manjine

P.S.

U znak potpore svim osobama kojima rodna disforija predstavlja ozbiljnu tegobu u privatnom i društvenom životu, ili im čini duševnu patnju, kao i svima onima koji su zbog svoje seksualne orijentacije ikada u životu bili šikanirani ili diskriminirani, u duhu Mjeseca ponosa odlučio sam ovu objavu popratiti svojom fotografijom uz jedan modni dodatak.