Ivan Hrstić

Zašto oporbi odgovara model 5+5 i što to znači za funkcioniranje države

Zašto oporbi odgovara model 5+5 i što to znači za funkcioniranje države
Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Podjela snaga u Ustavnom sudu otvara pitanje može li ključna institucija uopće donositi odluke u najosjetljivijim političkim situacijama.

Zašto oporba zagovara 5+5

Zašto u oporbi kažu da im odgovara 5+5? To garantira da Ustavni sud Republike Hrvatske neće moći donijeti nijednu škakljivu odluku za koju se traži većina od ukupnog broja sudaca.

Politički sukob u sjeni globalnih kriza

Dok Iranci i Amerikanci ratuju oko Hormuškog tjesnaca, SDP i HDZ glođu se oko ustavne crvotočine. Koja će se prije otvoriti? Srećom, u Hrvata barem za sada ne prijeti neki krvavi rat. No ako uzmemo u obzir tvrdnju da jedan ustavni sudac vrijedi ne 100, nego 200 sudaca Vrhovnog suda, ne možemo ne postaviti ono Staljinovo – pa koliko divizija ima taj Ustavni sud? Zašto tolika dimna zavjesa oko njega? Nažalost ili nasreću, radi se o divizijama u doslovnom smislu. Dakle – koliko podjela? Kako se ispostavlja – samo jedna, ali vrijedna, koja prvi put dijeli Ustavni sud na dvije suprotstavljene polovine.

Plenkovićev rizik i politička računica

Mnogima u političkom centru, pa i onima koji nisu izvorni birači HDZ-a, ali su visoko cijenili Plenkovićev osjećaj za proceduru, nikako nije jasno zašto se on odlučio na ovakav javni sukob. Logičan put za vladajuće bio bi da se u šešir stavi što više imena te izvuče što više onih koje je predložila većina. Ako su neki jednoj ili drugoj strani posebno problematični, oni bi trebali biti odbijeni, bez obzira na to tko ih predložio. Kako se uopće može dogoditi da se razmatra hoće li biti reizabran ustavni sudac koji je sramotno glasao protiv eliminiranja PRH kao kandidata na parlamentarnim izborima? Odgovor je jasan – to je uvijek bila trgovina, kolikogod Socijaldemokratska partija Hrvatske glumatao da nije pohlepno sudjelovao.

Andrej Plenković odgovoran je zašto je ovaj put, za promjenu, on taj koji ide s ucjenom, umjesto da u tišini vozi do dogovora. Ako tražiš deal, onda izbjegavaš javnu konfrontaciju, kojom zazivaš kamere. Jer nakon toga pred njima svi oporbenjaci glume partizanske bombaše u jurišu na bunker. Kako bi rekao Arsen Bauk, prije će mi se ruka osušiti nego što ću glasati za HDZ-ovu većinu u USUD-u. Plenković tu gubi ponešto bodova u centru, no, budimo realni, posljednji parlamentarni i predsjednički izbori dokazuju: prosječan hrvatski birač do procedure drži koliko do crnog ispod nokta. Ponovno nagrađuje najvećeg kršitelja procedure i najvećeg ucjenjivača u novijoj hrvatskoj povijesti. Dapače, za to gaženje ga i nagrađuju. Neće ni Plenkovića zbog toga kazniti.

Posljedice pogrešnih procjena

Hrvatska demokratska zajednica krenula je više nego naivno pri izboru prve tranše od deset sudaca. Umjesto da već tu pokušaju ostvariti svoju realnu prednost ili barem onemoguće da u USUD uđu SDP-ovi stranački vojnici, oni su popustili – prije svega kako bi u USUD ušli HDZ-ovi stranački vojnici. Koji je rezultat? S užasom smo mogli gledati kako se USUD već pri prvoj važnoj odluci raspolovio kao lubenica pod preciznim udarcem mačete s Pantovčaka.

Paraliza kao politički cilj

Zašto u oporbi kažu da im odgovara 5+5? To garantira institucionalnu blokadu. Nitko sretniji od predsjednika s Pantovčaka, Zoran Milanović, čiji su istupi već ranije išli u smjeru slabljenja Ustavnog suda. On je, podsjetimo, otvoreno propitivao i samu potrebu izbora novih sudaca. Ako ne može eutanazija, paraliza postaje prihvatljiva alternativa.

Da je takva situacija postojala na posljednjim izborima, ne bi bilo moguće donijeti odluku da predsjednik Republike krši Ustav, koji od njega zahtijeva strogu neutralnost kao čuvara demokratske procedure.

Opasne implikacije političke nestabilnosti

Da je rezultat izbora bio izjednačeniji, Hrvatska bi se mogla naći na rubu ozbiljne političke krize. Povijest političkog djelovanja Zoran Milanović često se opisuje kao niz političkih ucjena. Dovoljno je prisjetiti se situacije u kojoj je Jadranka Kosor bila prisiljena na ustupke kako bi osigurala prolazak referenduma o pristupanju Europskoj uniji, što je dugoročno narušilo političku ravnotežu.

Sustav koji traži stabilnost

Sve navedeno upućuje na dublji problem – kroničnu nestabilnost političkog sustava u kojem se ključne institucije koriste kao alat političkog nadmetanja, umjesto da budu korektiv vlasti.