Ivan Hrstić

Dalijin Pelinkovac i Domaćica: kada dobra dosjetka padne na ispitu povijesti

Dalijin Pelinkovac i Domaćica: kada dobra dosjetka padne na ispitu povijesti
FOTO: Ilustracija

Rasprava o simbolima komunizma otvorila je i pitanje nacionalizacije nakon Drugog svjetskog rata te podrijetla nekih od najpoznatijih hrvatskih brendova

IDEJA JE BILA INTELIGENTNA – ALI izvedba je epski promašaj. Monumentalna neinteligencija. Teško je zapravo povjerovati da Dalija ne zna što znači ono 1862 uz logo Badela, te da to možda ipak ne upućuje na to da se radi o proizvodu komunističke Jugoslavije.

Badel je naime, nastao nakon komunističke nacionalizacije, spajanjem proizvođača Pokorny, koji je još u 19. stoljeću proizvodio Pelinkovac, s još većim proizvođačem - Arkom, također osnovanog u 19. stoljeću. Vladimira Arka su pak komunističke vlasti osim od imovine oslobodile i od života, a aktualne možemovske gradske vlasti nedavno oslobodile i od ulice koja je po njemu u demokratskoj Hrvatskoj dobila ime.

S Domaćicom je Dalija doista bila nešto bliže, jer u tom obliku taj keks jest nastao tek poslije rata, ali ponovno kao proizvod nacionaliziranih tvrtki - među kojima je Union najpoznatija, a još 30-tih godina prošlog stoljeća proizvodila je bombone Kiki, Bronhi i 505 s crtom.

Što je napisala

"Za Keleminca i prosvjednike, slobodno se poslužite s Domaćica keksima i Pelinkovcem..Domaćicu proizvodi Kraš, nazvan po Josipu Krašu, Pelinkovac proizvodi Badel, nazvan po Marijanu Badelu. Obje tvornice nose naziv po čuvenim komunistima i dan danas su uspješni brend. Je li vama Domaćica komunistički keks, a Pelinkovac komunistički pelin?

Ako vam se svide, ne paničarite. Do sada nije zabilježen nijedan slučaj da je netko nakon njihove konzumacije postao član Partije.

Možda Domaćica i Pelinkovac pomognu da shvatite da to što i u ovoj današnjoj državi konzumiramo brojne blagodati koje su stvorene u bivšem sustavu, ne znači da žalimo za Jugoslavijom. Kapitalisti su preuzeli infrastrukturu i recept, i bez stigme zadržali naziv po partizanima i komunistima, jer im brend donosi profit.

Ujedno, Josip Kraš i Marijan Badel su na povijesnoj lenti vremena nama kao državi na ponos, a ne na sramotu kao što je to bio Ante Pavelić čiji poklič izvikujete i nosite na HOS-ovoj zastavi.

Ako Vam baš zbog toga što je Hrvatska država izgrađena na temeljima antifašizma smeta ime na kutiji ili boci, zatvorite oči i potegnite na iskap. Ne bi vam valjda bilo prvi put.

Ali ako primijetite iznenadnu želju za petoljetkom, samoupravljanjem ili pjevanjem Internacionalne, vjerojatno ste pretjerali u količini, potražite pomoć.

Stol i stolnjak ostavite tu gdje ste ga našli, nacionalizacija više nije na snazi."

Oteto nije postalo komunistički uspjeh

Nacionalizacija srećom više nije na snazi. Ali uzimati opljačkano kao primjer komunističkog uspjeha? Oteto-prokleto, glasi uzrečica. Nadam se da neće vrijediti za današnji Kraš i Badel. No, zgodno da se u jednu od otetih kuća obitelji Arko, ono reprezentativno zdanje u Vlaškoj, nakon Badela uselio Uskok.

Na mrežama su u stalnoj cirkulaciji popisi poduzeća iz bivše države, koji bi trebali dokazati kakva je to gospodarska velesila bila, iako je među tim imenima velika većina zapravo nastala još u vrijeme Austro-Ugarske ili Kraljevine Jugoslavije. Vrlo malo ih je koje su nastale od nule, bez pljačke privatne imovine. Nažalost, ni Domaćice ne bi bilo bez otimačine.

P.S.

Ne pišem ovo zbog Dalije, nego zbog onih koji možda i dalje nisu svjesni razmjera pljačke nakon rata. Nemam nešto posebno protiv Josipa Kraša i Marijana Badela osobno, oni barem nisu imali prilike sudjelovati u poslijeratnom klanju i pljački privatne imovine. Što se tiče Keleminca, njega sam još lani prije no što se prvi put na to spremao, izravno zamolio da to ne radi, rekavši mu da se pod obiteljskim prozorom, odnosno pred očima i ušima djece, na takav način - ne prosvjeduje.

Molim, tko ne može pristojno komentirati, neka slobodno preskoči.