Instant pitari s biljkama kao iz helikoptera pobacani po Staroj Vlaškoj, Draškovičevoj i Masarykovoj, pomoću kojih su te ulice pretvorene u pješačke zone (protiv čega nemam ništa, naprotiv!) odjek su socrealističkog razmišljanja, kad su se stanari zgrada morali sami potruditi ako su htjeli urediti okoliš svoje zgrade i mali parkić. Da neka gradska vlast pak na takav način danas razmišlja, umjesto da stručno priprema i uređuje pješačke zone, doista je nezamislivo, barem je bilo do nedavno. I to ne ide toliko na račun gradonačelnika koji ne mora znati ništa o urbanizmu, koliko na račun onih u njegovoj blizini - koji apsolutno moraju.

Građani na Trgu bana Jelačića morat će zaobilaziti podzemne spremnike prelazeći s jedne strane na drugu na mjestu na kojem do sada nije bilo takvih prepreka, a turisti tražiti kut iz kojeg se na fotografijama neće vidjeti.

No, tko zna, možda ja ništa ne znam i ne razumijem, možda će se gen alfa umjesto pod satom ili ispod repa početi sastajati kod podzemnih kontejnera.

Možda to postane atrakcija pored koje će se slikati turisti.

A možda se dogodi kao u Firenzi, gdje su se pored ugrađenih spremnika na na piazza Santa Maria Novella i drugima stvarale hrpe s vrećama smeća, zbog čega su zaštitari suspendirali daljnju ugradnju, a projekt doživio - potpuni krah.