Iako se čini da je fokus hrvatske vanjske politike na Bosni i Hercegovini, predsjednik Milanović zasad izbjegava otvorene komentare o situaciji u susjedstvu.
Na samo 70 kilometara od Zagreba i 300 metara od Slavonskog broda njegov frend Mile postavlja novi fitilj pod bosanski lonac baruta, postavljajući novi politički eksploziv u ionako nestabilnoj regiji.
No, odgovornost nije isključivo na njemu. Dodatnu nestabilnost stvaraju i oni koji upravo sada inzistiraju na njegovom uhićenju potezu koji bi mogao dovesti do raspada Bosne i Hercegovine ili, s druge strane, kraja Republike Srpske. Kakav god bio ishod, jasno je da Hrvatskoj ne odgovara kaos u svom neposrednom susjedstvu, no istovremeno mora biti spremna na svaki mogući scenarij.
Slična nesigurnost odražava se i na europskoj razini. Iako mnogi analitičari smatraju da Rusija nema snage za ozbiljniju ekspanziju, Ukrajina je dokazala suprotno Kremlj neće stati ako mu se dopusti nastavak osvajanja. I dok se ne očekuju ruski tenkovi na Brandenburškim vratima, Putinova ambicija prema Mikolajivu, Odesi, baltičkim državama i Pridnjestrovlju ostaje realna prijetnja.
U tom kontekstu, Hrvatska se mora osvrnuti na stanje u vlastitom okruženju. Bosna i Hercegovina, zemlja s kojom graniči na četiri strane, uvijek može postati žarište sukoba. Mađarska, koja sve otvorenije podržava Putina, Vučića i Dodika, postaje nepredvidiv faktor u sigurnosnoj arhitekturi regije.
Dodatni izazov je utrka u naoružanju. Srbija, iako tvrdi da se naoružava isključivo iz sigurnosnih razloga, ubrzano modernizira svoju vojsku. Hrvatska, s druge strane, diskretno jača vlastite obrambene kapacitete dok se nabavljaju polovni Rafalei, Beograd kupuje najnovije borbene avione. Ministar obrane Anušić već razmatra njihovu nadogradnju, a ostaje pitanje kako će Srbija reagirati ako Hrvatska nabavi nove ratne brodove ili čak podmornice.
Regija se nalazi na prekretnici političke i vojne tenzije rastu, a pitanje je tko će prvi povući sljedeći potez i kakve će biti posljedice.
