Navodno je to stara turska mudrost, iako neki mudri Turci kažu da nikad nisu čuli za nju. Ali nema razloga da ne vrijedi jednako za sultanovu, kraljevu, carevu ili predsjednikovu palaču. Generalno, ako biraš klauna, očekuj cirkus. No ne ide uvijek sve prema planovima i očekivanjima. Kad je nekadašnji komedijaš od zanata Volodimir Zelenski ulazio u Marijinsku palaču, Ukrajinci nisu slutili koliko brzo će sve postati smrtno ozbiljno. Kad su Hrvati pod parolom "normalno" prvi put birali Zorana Milanovića, malo tko je slutio da će se on tako spremno preko noći preformatirati u komedijaša od zanata. No u međuvremenu su se Ameri pobrinuli da Donald Trump postane mjera novog normalnog, pa onda nije ništa čudno što sve ide prema tome da isti mentalni sklop u Hrvatića odabere Milanovića i drugi put.

Nema izjednačavanja američkog i hrvatskog Trumpa, naravno da je poanta u vulgarnosti i brutalnosti vrijeđanja svih koji im oponiraju. Najveća je razlika pak u ovlastima. U današnjoj RH pravi vladar kraljuje ? ili banuje ? u Banskim dvorima, dok kritična masa Hrvatića gušta što na Pantovčak ima priliku umjesto fikusa ponovno posaditi dvorsku ludu koja će tom kralju umjesto njih plaziti jezik. Što gore, to bolje. Gotovo svi protukandidati, s kojim god ideološkim predznakom dolazili, desni" ili "lijevi", zapravo predstavljaju barem mali korak nabolje. No na koncu opet prevladava "neprijatelj mojeg neprijatelja moj je najbolji prijatelj".

U takvim okolnostima izgledi HDZ-ova predsjedničkoga kandidata su tmurni, dok se stranka, već po tradiciji, priprema za još jedan lažni juriš na Pantovčak, tako da bi Dragan Primorac morao izvesti pravo čudo ako priželjkuje ponoviti izolirani uspjeh Kolinde Grabar Kitarović, koja se i sama bila jedva izvukla iz takvog scenarija. Da kandidatura Milana Kujundžića nije galvanizirala sve stranačke strukture u HDZ-u, Josipović bi bio osvojio i drugi mandat. Kujundžić je umjesto nje obavljao posao napadajući isključivo Josipovića, dok je ona mogla ostati fina dama, prihvatljiva ne samo desnici nego i širem centru. Primorac je u posve drukčijoj situaciji. On je taj koji se mora stalno braniti. Da, Marija Selak-Raspudić obavlja njegov posao napadajući Milanovića, no od toga prije svega profitira ona sama, sasvim sigurno otkidajući dio glasova na desnici koje bi možda mogao dobiti Primorac. S druge strane, Ivana Kekin napada gotovo isključivo Primorca, u širokom luku zaobilazeći Milanovića, pokušavajući ne uvrijediti njegove glasače. Toliko bizarno da je ustvrdila da je saslušanje zamjenika glavnog tajnika NATO-a u Saboru dokazalo da je lagao Plenković, a ne Milanović. I jedna i druga zapravo rade u korist Milanovića premda im to sigurno nije namjera

U takvim odnosima snaga mnogi misle da bi Selak-Raspudić u drugom krugu prošla bolje od Primorca, no naravno da će se glasovi dovoljno razmrviti da će to biti gotovo nemoguće. No tko god mu bio suparnik u prvom krugu, mediji koji Milanovića predstavljaju kao favorita "zaboravljaju" da njegov rejting nije bitno bolji od Josipovićeva te da samo po sebi ništa nije nedostižno. Dovoljno je vidjeti kako Milanovića posljednjih tjedana skrivaju na Pantovčaku, s kojeg samo odapinje priopćenja, a od novinara bježi kao od kuge, da bi bilo jasno da su u njegovu timu oštro svjesni da je dovoljno jedno jedino precizno novinarsko pitanje koje će ga iznervirati i njegov gard pobjednika srušiti kao kulu od karata.