Onaj koji je u Zagrebu volšebno zamislio izložbu posvećenu jednom od ideologa zloglasnog Memoranduma SANU, a u Vukovaru – ususret Koloni sjećanja – izložbu posvećenu patnjama Srba, potpuno svjesno je opalio pljusku u lice Hrvatskoj i premijeru Andrej Plenkoviću osobno, protiv kojega se ovih dana vodi ofenziva i slijeva i zdesna.

Izložba fotografija o srpskim ženama u Prvom svjetskom ratu sama po sebi, vjerujem, nije po ničemu problematična. Fotografije su sigurno izvrsne – kao i one nedavne o fantomskoj “srpskoj Tromeđi”.
No problem nije u naslovu “Srpkinja”, već u podnaslovu “Heroina velikog rata”. Upravo ta postavka, u ovo vrijeme i na tom mjestu, u Vukovaru, predstavlja svjesnu provokaciju – istovrsnu onoj kad se u dane sjećanja polažu vijenci u Dunav.

Iako se na te dane nije dogodilo ništa što bi politički predstavnici hrvatskih Srba trebali posebno komemorirati, oni to ipak čine. Ne zato da bi iskazali pijetet prema žrtvama, nego da bi sebe stavili u prvi plan umjesto žrtava Vukovara – koje bi, da imaju imalo ljudskosti i emocionalne inteligencije, trebali oplakivati zajedno s Hrvatima.

Ja, naravno, nikakve izložbe zabranjivao ne bih. No, oni koji su ovo zakuhali očito namjerno iskušavaju granice (ne)tolerancije upravo onih koji, posebno tih dana, tradicionalno nisu skloni trpjeti takve provokacije. Oni to jako dobro znaju.
I na to računaju.

Svaka reakcija na tu provokaciju njima je dobrodošla – kao gorivo za novu rundu optužbi o navodnoj “Weimarskoj Hrvatskoj”.