Premijer redovito svoje poraze uz pomoć promidžbenoga stroja pokušava pretvoriti u pobjede.
Tako za tzv.plinsku aferu okrivljuje kupce, a ne prodavače, tj.sebe, ministra Filipovića i direktora HEP-a Barbarića.
Zamislite da nakon sto na rasprodaji kupite cipele za 50 eura koje su prije stajale 150 netko vas proglasi krivim jer ste dobro prošli i profitirali. Režimski propagandisti dakako impliciraju da je ta kupnja režirana i da su kupci bili povlašteni. Na njihovu žalost, ni ta mogućnost ne ekskulpira Plenkovića, Filipovića i ostale jer krivci su opet samo oni koji su robu prodavali.
Ono sto jest tragikomično to je da izopačenu ili obrnutu odgovornost forsiraju sada ne samo provladini promidžbeni krugovi i pojedinci, nego i neke oporbene političke stranke koje, uvjerene da ubiru političke bodove za sebe, zapravo igraju ulogu Plenkovićevih korisnih idiota, sto i ne ćudi jer su ga i dovele na vlast.
Ako se politička tzv.desna oporba i na ovom pitanju, na kojemu je sve jasno, razilazi, pitanje je li uopće zrela i odgovorna.
Tzv.plinska afera je efemerna u odnosu na ostale u Plenkovićevoj vladavini. Uostalom, neovisni eksperti tvrde da to uopće nije nikakva afera jer u biznisu možete i gubiti (samo ne smijete to namjerno izazivati), i to je dopušteno, to se svakodnevno mnogima događa.
Da su bile drukčije okolnosti, da je zima bila oštra i da se EU nije pripremila za situaciju prouzročenu ratom u Ukrajini te nabavila i previše plina, da je dakle vladala nestašica plina, HEP je plin kupljen od Ine za 47 eura mogao prodavati za 300 i strasno zaraditi. Tada nitko nista ne bi pitao. Dakle, tvrde eksperti, nema tu ozbiljne afere (laički mislim da su samo dijelom u pravu jer direktor HEP-a je , kad je vidio da uslijed viska plina HEP gubi, morao po cijenu smjene zaustaviti takav posao, ministar Filipović je morao isto postupiti već nakon prvoga pisma, Plenković je davno trebao ukinuti uredbu o obveznoj kupnji plina od Ine).
Samo Plenković ima nesposobne propagandiste koji to ne znaju prezentirati javnosti te onda u bolesnoj etičkoj inverziji okrivljuju kupca koji kupuje povoljno plin, cipele, kuću, oranicu, automobil, bilo sto, a ne vlasnika koji JEDINI, dakle isključivo on raspolaže s tom imovinom. Čak i da ga kupac nagovara na popust, nemoral, nelojalnu konkurenciju bezakonje, korupciju, opet je vlasnik taj koji odlučuje, prvi je odgovoran, kupčeva odgovornost u tom slučaju je sporedna. Tobože, drugi nisu toliki einsteini da bi razumjeli kako su kupci krivi ako im je prodavač prodao robu. O tempora, o mores!
Jesu li to kupci jeftinoga plina prisilili neodgovornog Plenkovića, nesposobnog Filipovića i nesmotrenoga Barbarića na prodaju plina ili su ova trojica čak i molila kupce da ga kupe jer nisu znali sto s viškom. Da čujemo!
To vise nije ni propaganda, to je bolest.
