Hoće li proći kupnja šeika Saifa Alketbija iz Ujedinjenih Arapskih Emirata kompanije Fortenove, sa sjedištem u Nizozemskoj, nastaloj na „razvalinama” Todorićeva Agrokora 2017 godine?
Taj šeik navodno postao je vlasnikom 43 posto Fortenove otkupivši udjel ruskoga Sberbanka u Fortenovi. U razgovoru za Jutarnji list nije želio otkriti koliko je platio ruskoj banci, rekao je kako je to povjerljiv podatak. Sva medijsko-politička gungula koja je stvorena objavom te transakcije svodila se na pitanje je li posao protuzakonit, odnosno je li moguć s obzirom na važeće sankcije EU prema Rusiji. O tomu će se vjerojatno još dugo razglabati, no čini se kako su u pravu oni analitičari koji tumače da je arapski bogataš mogao s ruskom Sberbank sklopiti i tajni ugovor po kojemu ona ostaje formalni vlasnik dok traju sankcije, a stvarni vlasnik preuzet će svoje vlasništvo nakon sankcija. To, uostalom, ne bi bilo čudno s obzirom na to da na tržištu dionica ionako oduvijek postoje tajni ugovori koji skrivaju imena pravih vlasnika.
Saif Alketbij
?Ogorčeni bivši vlasnik Agrokora Ivica Todorić odbacuje priče o moćnome šeiku, ali ne daje do znanja tko se, po njegovu mišljenju, krije iza svega. U svakome slučaju smatra da je Agrokor zapravo uništen, da je otkad mu on nije vlasnik, ostao bez dobroga dijela imovine (ovih dana Fortenova prodala je Agramu i tzv. Cibonin toranj koji je bio svojevrsni simbol Todorićeva carstva) i s prepolovljenim prihodima te da mu je zapravo otet zbog čega je tužio Republiku Hrvatsku pred Međunarodnim centrom Svjetske banke za rješavanje? investicijskih sporova (ICSID)? u Washingtonu, koji bi uskoro mogao donijeti odluku.?
S gospodinom Todorićem želio sam početkom godine obaviti opsežniji intervju o mnogo čemu u središtu čega je, dakako, geneza njegova puta od zvijezda do trnja. Ugostio me ljubazno u svojoj kući u Zagrebu, razgovarali smo oko sat vremena o raznim pojedinostima, ali je naposljetku odustao od intervjua uz obrazloženje kako se boji da sad, kad je ipak koliko-toliko popravio percepciju o sebi u hrvatskoj ?javnosti, ne nanese štetu i ne zaustavi taj proces.
?Todorić je uvjeren da je Plenković najveći krivac za to što su on i Hrvatska ostali bez Agrokora. Za Todorića je Plenković jednostavno personifikacija zla i gospodarskoga uništavanja Hrvatske, potpune rasprodaje i nebrige za nacionalne resurse. Nije htio govoriti o potankosti svoje pravne bitke za povratak Agrokora, tko ga zastupa pod kojim uvjetima, ali je uvjeren da će ju dobiti i da će mu Hrvatska morati vratiti oteto, ali on ne će, kako kaže, na taj način profitirati, opet će sve na svoj način uložiti u Hrvatsku. Propast Agrokora Todorić objašnjava mahom geopolitičkim razlozima i u takvoj interpretaciji ide čak toliko daleko da kaže kako se sve to odvijalo po planu Angele Merkel i Putina koji su u ovom dijelu Europe htjeli uništiti najveću kompaniju i tako osigurati invaziju ruskoga utjecaja. Nije bio uvjerljiv dok je to Todorić i u psihološkome smislu više je to djelovalo kao klasični bijeg od vlastite odgovornosti u teorije zavjere. Premda smo se sporazumjeli da od intervjua ne će biti ništa, nisam mogao, a da ga neslužbeno ne pitam, zapravo podsjetim na činjenicu, kako je on prije pet godina, nakon prvih razgovora s Plenkovićevom Vladom, svečano i pred kamerama svih televizija čitavoj naciji objavio kako sve što je stekao u tridesetak godina poklanja svojoj domovini Hrvatskoj. Ako si, dakle, darovao, što imaš nakon toga tražiti natrag ? makar to bilo i od neke plutokratske nomenklature, u što je on uvjeren. Todorić nije imao uvjerljiva, zapravo ikakva odgovora na moje pitanje, kao ni na pitanje kakva bi bila uopće briga Sberbanka, a kamoli Angele Merkel ili Putina za Agrokor ako je on uredno vraćao enormni kredit ruskoj banci. Odgovorio je tek kako ja ne znam mnoge stvari, uz ostalo i to da su mu prijetili i da mu je obitelj bila ugrožena.
? Ivica Todorić? ? ? ? ? ? ? ? ?
U Hrvatskoj je ovaj slučaj već godinama politička i pravosudna trakavica. Čini se da je u pravu predsjednik Vlade Andrej Plenković kada je nedavno rekao da je sve počelo kada je Todorić otišao u ruski Sberbank podigao 1.1 milijardu eura zajma koji nije mogao vraćati. (pomalo je nevjerojatno da bi neka banka dala toliki kredit posrnuloj kompaniji a da nije sigurna u uredno vraćanje, ali su ga Rusi odobrili računajući vjerojatno na preuzimanje tvrtke). No mislim da tu Plenkovićeva ispravnost u slučaju Agrokor i prestaje. Sve što se kasnije događalo, dakle lex Agrokor, Plenkovićeva Borg skupina koja je vodila taj proces promjene vlasništva i, kako je objavljeno, praktički za mjesec dana iz kompanije izvukla 500 milijuna kuna honorara, priča je koja će možda jednom dospjeti u opširne medijske crne kronike, posebice ako spomenuti Međunarodni centar u Washingtonu presudi u korist Todorića. Postojala je mogućnost? da kratkotrajna Vladina disidentica Martina Dalić razotkrije sve što se događalo i uvali Plenkovića u živo blato, što je uostalom i nagovijestila, ali je ona brzo korumpirana: dodijeljeno joj je mjesto direktorice Podravke s enormnom plaćom, s isto takvom plaćom zadržan joj je muž na direktorskoj dužnosti u Ini? te njih dvoje zarađuju vjerojatno stotinjak prosječnih hrvatskih plaća mjesečno.
?Martina Dalić i Andrej Plenković
Novac redovito otupljuje svaku revolucionarnu oštricu. Plenković se dugo hvalio da je tako spasio Agrokor, odnosno radnike, ali teško se oteti dojmu da se Agrokor mogao spašavati po modelu Peveca, dakle da se svi vjerovnici okupe, pretvore svoja potraživanja u udjele i formiraju novu upravu, a tvrtka ostane hrvatska. Drugi, po nekima još poželjniji scenarij bio je da država jednostavno pronađe nekoliko milijarda (?) kuna i riješi problem dugova, postane vlasnik i tako da Hrvatska zadrži najveću trgovačku kompaniju u svome vlasništvu. Navodno su ovaj scenarij čak i zagovarali neki bankari. Ipak, akcijom Plenkovićeve Borg skupine Agrokor je vrlo ?brzo prestao biti hrvatskom kompanijom, preimenovan je u Fortenovu, sjedište mu je prebačeno u Nizozemsku, s vlasnicima Rusima, što znači da su vjerovnici ionako došli do svoga udjela, što su mogli i bez posredovanja Borg skupine. Sada to nije, naravno, hrvatska kompanija, premda treba biti pošten i reći da su plaće zaposlenicima i plaćanje obveza od strane Fortenove posve uredni, što je inače bilo potpuno poremećeno dok je kompanijom upravljao Todorić sa svojom obitelji. U ovom trenutku nitko ne može predvidjeti rasplet priče. Kad Todorić sumnja da iza nove transakcije stoji šeik, on zapravo aludira na neke domaće moćnike u gospodarstvu. Ako Međunarodni centar presudi u korist Todorića, Hrvatska će se naći u gadnoj financijskoj nevolji, bit će to za porezne obveznike još jedna, ali dosad najskuplje plaćena avantura političara. Samoga Plenkovića takav bi ishod ozbiljno uzdrmao. Zapravo, nema premijera koji bi politički preživio gubitak ovakvoga spora, ali u iskvarenome društvu hibridne slobode, medijske manipulacije i ustrojenih hijerarhija po načelu hranidbenoga lanca, Plenković bi možda i taj poraz pretvorio u svoju pobjedu. No, pak, s druge strane, u ovom globaliziranome i svijetu izrežiranome po volji „aristokrata”, bilo bi mi čudno da netko, makar bio i bogati arapski šeik, ulaže milijarde nečega u kompaniju, a da nije prethodno siguran kako su Todorićeve nade u povratak uzaludne.
Todorić je rekao još da nema primanja i teško živi, odnosno da mu pomažu prijatelji. Dok se bori pred hrvatskim pravosuđem da sruši optužnicu koja ga tereti za izvlačenje novca iz vlastite tvrtke, čini se da se za njega ipak ona prava bitka vodi u Washingtonu odakle očekuje vijesti.
??
????? ????
?
?