Oni čiji su pobijedili 1945., a ne mire se porazom 1995. godine, smatraju sebe nedodirljivima i iznad zakona. Za sebe misle da ne trebaju odgovarati ni za što, ni za pokolje Hrvata, ni za pljačke, ni za korupciju, ni za trgovanje djecom, ni za pronevjere...

?

Umjesto da se srami i od srama ne pojavljuje u javnosti, ljevičarska saborska zastupnica Ivana Kekin, žena Mile Kekina, kao i stranka joj Možemo, sada optužuje i vrijeđa državu nazivajući policiju ološem zato što je jučer privela joj muža i podigla kazennu prijavu protiv njega, tobože iz politčkih i politikantskih pobuda, a ne osvrće se na činjenicu da je, sumnja se, nezakonito i po višestruko privilegiranoj cijeni kupio teren od općine Buje.

?

Njezin suprug Milutin Kekin, isforsirani pjevač, glumata velikoga pravednika, a zapravo propovijeda jugoslavensku i agresorsku politiku i godinama vrijeđa hrvatski narod, dobiva u Zagrebu povlašteni parking, u Bujama teren, a hrvatska država plaća mu mirovinski i socijalno osiguranje iako pored stana u Zagrebu ima vilu u Istri vrijednu 400 tisuća eura koju izmjamljuje turistima te po nastupu kao glazbenik zarađuje, po riječima drugarice joj Sandre Benčić, 7 tisuća eura.

?

Ovakva vrsta orvelovske izopačenosti karakteristična je za relikte jugoslavenstva u Hrvatskoj, a tu spadaju osim Kekinovih i oni analitičari, novinari i političari koji sada staju ne njihovu stranu. Sve ih, kad se razgrne ta demagoška prašina, povezuje antihrvatstvo. Za sebe bi uzeli sve privilegije, a Hrvatima ne bi dali ne samo državu i slobodu, nego ni pravo na život. Tako rade oni koji su pobijedili 45, ali sva sreća da su poraženi 91. Ne do kraja, ali ipak dovoljno da im se život pretvorio u pakao jer su ostali bez "otadžbine".