U suprotnome, Europska bi ga komisija prozvala da neizravno pomaže Putinu. Jer ako Srbi preko Janafa kupuju jeftinu rusku naftu, to znači da Putinova Rusija i dalje nesmetano posluje i zarađuje. Zato je Plenković po nalogu EK morao objaviti da od 1. prosinca Srbija više ne će moći do ruske nafte iz Janafa, a moći će kao i ostale države do ostale svjetske nafte, jasno po višim cijenama.

? Rusija zbog sankcija ima problem s plasmanom energenata, navodno plin mora uništavati i paliti, ali naftu ne može i mora ju plasirati, no s raspoloživom količinom nema kamo nego na europsko tržište. Zbog sankcija daje ju ispod cijene, a Srbija, koja niti je članica EU niti je uvela sankcije bratskoj Rusiji, koristi se, odnosno koristila se dosad tom situacijom u sklopu svoje politiku sjedenja na dva stolca: dakle da se ne zamjeri Rusiji, ali i da se istodobno ne zamjeri ni Bruxellesu i ne blokira svoj put u EU.? Sada, pak, čelnici EU, a onda i hrvatski predsjednik Vlade, pozivaju Vučića da više nema odgađanja i da se Vučić mora izjasniti.

?? Reakcija iz Srbije na Hrvatsku bila je očekivano bijesna i iracionalna. Za ono što nameće EU, okrivili je jedino Hrvatsku i kao i inače posegnula za omiljenom izvrnutom poviješću, odnosno postupanje Hrvatske umotala u celofan fašizma, naglašavajući kako Hrvatska samo radi svoj posao,? ono što je započela 1941. godine. Kad god Srbija tako vrišti, vrijeđa i proziva Hrvatsku za najgore krimene u povijesti, onda o svome hinjenome paroksizmu, čini se, a priori sprječava bilo kakvu reakciju s hrvatske strane i ispada da je u pravu. Nema nikoga tko bi zaustavio Srbe taj ples demona i i pokazao da su srbijanske optužbe na račun Hrvatske i u odnosu na 2022. i u odnosu na 1941. godinu plod bolesne mašte.

? No, vratimo se na aktualni prijepor oko ruske nafte za Srbiju posredstvom Janafa. Srbijanska premijerka Brnabić proglasila je Hrvatsku neprijateljskom zemljom govoreći kako je ipak iznenađena potezom Andreja Plenkovića.? Vučić i ona iznenađeni su jer su očekivali i tražili od Milorada Pupovca, svoga čovjeka u hrvatskoj Vladi, da zaustavi Plenkovića u blokadi ruske jeftine nafte za Srbiju. Pupovac im je mogao odgovoriti kako do Plenkovića ne može više tako lako jer je Plenković u određenoj mjeri zahladio s njim od trenutka kada je Vučić pokušao ući u Jasenovac obavijestivši samo Pupovca. Time su obojica povrijedili Plenkovićev državnički ego pa je u zadnji čas zabranio njihov izlet. A sada, pak, u takvo tenzično ozračje hrvatsko-srpske koalicije uskače saborski zastupnik iz redova Hrvatskih suverenista, napuštajući ih i priklanjajući se Plenkoviću i HDZ-u kao član Hrvatske demokršćanske stranke. Ovim potezom Plenković dobiva dodatni saborski glas pa je smanjena njegova ovisnost o Pupovcu. Svjestan je toga i Pupovac pa nakon svega nije ni ?mogao utjecati na Plenkovića da izuzme Srbiju od sankcija, no, svejedno, razočarao je svoje „nadređene” u Beogradu. ??Kako ga je u određenoj mjeri i Plenković „stavio na stranu”, Pupovac je „izvisio” s obje strane i na ?kraju kao izmet na kiši te sada, u očajničkoj potrebi da dade sebi na važnosti, prijeti ponavljanjem popisa pučanstva jer se ne miri sa smanjenim? brojem Srba u Vukovaru i u cijeloj Hrvatskoj. Ne može se suočiti s činjenicom da je to, na kraju krajeva, zapravo debakl i posljedica njegove manjinske politike u Hrvatskoj koja je potpuno izopačena jer se zasniva na konfrontaciji srpske manjine s hrvatskom većinom, umjesto na srpskome pokajanju za grijeh iz 90-ih i nuđenju suživota. Možda, zapravo, sve na kraju i pozitivno završi ako se situacija bude razvijala u smjeru stvaranja nacionalne konzervativne većine bez takvih tuđinskih infiltracija i diverzija. Koliko god bio iluzoran, ne treba, naime, isključiti ni takav scenarij jer smo svako malo svjedoci neočekivanih raspleta ? ne samo u politici.? ????

????