Sindrom kuhane žabe je metafora koja opisuje situaciju u kojoj se ljudi polako navikavaju na neprihvatljive ili negativne promjene zbog njihove postupne prirode.

Tako bih na jednostavan način opisao stanje u kojem ljudi mogu biti nesvjesni ili pasivni u vezi s postupnim negativnim promjenama u svom okruženju ili životu.

Iako smo svakodnevno putem medija i društvenih mreža bombardirani raznim političkim i drugim aferama, u kojima se na svim razinama upravljanja svakodnevno otkrivaju razne nepravilnosti, koje iznova produbljuju jaz zbog kojeg se iz Hrvatske iseljavaju kompletne obitelji u potrazi za boljim društvom i boljim životom.

Svjež primjer jednog od razloga za gore spomenuto iseljavanje možemo prepoznati u nedavnom natječaju, i novom srozavanju kriterija, degradaciji normi i izigravanju zakonskih regulativa.

Riječ je o dodjeli javnog natječaja „najboljem” ponuđaču od strane Grada Vukovara, radnja ove priče počinje nedavno kada je Upravni odjel za financije i nabavu raspisao javni natječaj za izradu projektne dokumentacije za rekonstrukciju „Eltzovog crvenog žitnog magazina”. Od šest pristiglih ponuda na natječaju, kao ”najpovoljnija odabrana je ponuda tvrtke Ekološkog centra d.o.o. sa sjedištem u Vukovaru.

Ne bi tu bilo ništa sporno, posebno zbog toga što je tvrtka Ekološki centar d.o.o. od prije poznata javnosti kao česti suradnik na projektima u režiji Grada Vukovara, pogotovo što niti jedan od ostalih pet sudionika natječaja nije izjavio žalbu.

I sve bi u tišini prošlo, da nije bilo hrabre osobe koja je, stavljajući na kocku svoju egzistenciju, stupila u kontakt s meni bliskim osobama, tako sam opet došao u posjed kompletne natječajne i druge dokumentacije iz koje se lako može naslutiti kako u procesu odabira najboljeg ponuđača za izradu projektne dokumentacije za rekonstrukciju ”Eltzovog crvenog žitnog magazina nisu poštovane sve zakonom propisane procedure.

Iako je iz pribavljene dokumentacije vidljivo kako je Domagoj Centner, voditelj odsjeka za nabavu u ulozi predsjednika Stručnog povjerenstva za javnu nabavu, zaključio u Zapisniku o pregledu i ocjeni ponude i predložio odgovornoj osobi, gradonačelniku Ivanu Penavi, na prihvaćanje ponude Ekološkog centra d.o.o. kao najpovoljnije, što je slijedom procedure odgovorna osoba, gradonačelnik, sukladno preporuci Stručnog povjerenstva za javnu nabavu, svojim potpisom od 16. kolovoza 2023. potvrdio.

Odluka je zbunjujuća i nelogična kada se uzme u obzir da je u trenutku dodjele natječaja odabrani poslovni subjekt imao nepodmirene obveze prema Gradu Vukovaru i nekim gradskim tvrtkama, zbog čega je, uostalom, 21. rujna 2023., pročelnica Upravnog odjela Vlasta Šibalić, službeno putem Fine potpisala Prijavu tražbina vjerovnika u predstečajnom postupku za tvrtku Centar ekologije d.o.o. vezano za potraživanja od travnja 2023.

Nejasno je kako to da je samo mjesec dana prije taj isti odjel sudjelovao u odluci o dodjeli natječaja tvrtki za koju je morao znati da nije ispunila svoje prethodne obveze prema naručitelju, Gradu Vukovaru.

I opet bi to sve prošlo kao nesporno, pogotovo što se zna da važeći zakoni u RH nisu previše strogi prema jedinicama lokalne samouprave, iz prostog razloga što na koncu konca, opcija koja upravlja državom najčešće upravlja i s najvećim brojem jedinica lokalne i regionalne samouprave, pa zašto bi državna vlast otežavala svojim lokalnim moćnicima kopanje rovova pred skorašnje izbore.

Zakonom o javnoj nabavi, koji je na snazi od 01.01.2023., nije definirano, čitaj nije zabranjeno, dodijeliti natječaj tvrtki koja toj istoj lokalnoj jedinici duguje novac. Jedino što je u ovoj priči sporno, a što niti ja ne bih znao da me na to nije upozorila hrabra osoba koja mi je dokumentaciju dostavila, je da sve može proći, ali ne smije proći to da se natječaj dodijeli tvrtki koja ima nepodmirena potraživanja prema Državnom proračunu.

Tako članak 252. Zakona o javnoj nabavi kaže: (1) Javni naručitelj obvezan je isključiti gospodarski subjekt iz postupka javne nabave ako utvrdi da gospodarski subjekt nije ispunio obveze plaćanja dospjelih poreznih obveza i obveza za mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

Postavlja se pitanje, kako se osobi kao što je Domagoj Centner, voditelj odsjeka za nabavu i predsjedniku Stručnog povjerenstva, kojega prati glas da je iznimno kompetentan u poslu s kojim se bavi, a kojega njegovi suradnici pravdaju s riječima ”možda i djeluje bahato, ali to je zbog toga što on sve zna, mogao dogoditi propust da nije zatražio od odabranog ponuditelja potvrdu od porezne uprave o ne postojanju duga prema Državnom proračunu

Ne znam tko će u ovoj priči snositi sankcije, hoće li to biti Domagoj Centner kao voditelj odsjeka za nabavu ili gradonačelnik kao odgovorna osoba koja je, nadam se, nasamarena pa je potpisala nešto što nije smjela, ali znam da bi se ovakvi slučajevi trebali rješavati hitno i bez odgode.

Zbog ovakvih i sličnih primjera iz kojih se može naslutiti da se možda radi o nepotizmu i korupciji, sindrom kuhane žabe postaje sve više prisutan u našem društvu. Mnogi ljudi postaju imuni na korupciju i nepotizam, smatrajući ih neizbježnim dijelom svakodnevice, što je vrlo zabrinjavajuće.

Na kraju, postavlja se pitanje: koliko dugo ćemo ostati u ovoj "kuhani vodi" prije nego što shvatimo da se moramo aktivno boriti protiv korupcije i nepotizma

Kao društvo, moramo biti svjesni ovih problema i aktivno raditi na njihovom rješavanju, prije nego što bude prekasno.

Zaključno, sindrom kuhane žabe nije samo metafora, već stvarnost s kojom se suočavamo.

Kroz ovaj primjer vidimo kako se netransparentnost postupno ukorjenjuje u naše društvo, što nas čini nesvjesnima njihove štetnosti.

Važno je prepoznati ove probleme i aktivno djelovati kako bismo spriječili njihovo daljnje širenje. Samo tako možemo zaustaviti ovaj negativni trend i graditi zdravije i pravednije društvo.