Znam sigurno: bez obzira na to tko pobijedi u sljedećem izbornom ciklusu, od dosad predstavljenih kandidata i stranaka stanje se neće promijeniti ni mrvicu nabolje. Prvo, svi potencijalni kandidati dosad su, na ovaj ili onaj način, više puta sudjelovali u vlasti.

Drugo, svi kandidati bez obzira na to koju stranku, svjetonazor ili politiku trenutno predstavljaju nebrojeno su puta dokazali što mogu, što su u stanju i kakvim ciljevima teže. Treće, nijedan od predstavljenih kandidata nema osobne, profesionalne i mjerljive životne rezultate kojima bi u političkom smislu imao prednost pred protukandidatima.

Četvrto, svi su oni svoju egzistenciju ostvarili i ostvaruju isključivo zahvaljujući političkom angažmanu, utjecaju i povoljnim prilikama koje su, ruku na srce, obilato konzumirali za svoju korist.

Ne znam što bi nepristran, politički neaktivan građanin Vukovara mogao očekivati od budućih izbornih pobjednika osim nastavka dosadašnjeg trenda stagnacije društva, urušavanja moralnih i ljudskih vrijednosti, ekonomske stagnacije i nastavka iseljavanja.

Što građani Vukovara mogu očekivati od kandidata kojeg podržavaju HDZ i DP

Taj je kandidat dijete političke stranke koja nosi najveću odgovornost za stanje u društvu. To što je fakultetski obrazovan i mlad ne donosi nikakvu posebnu prednost jer je odrastao u klubu mladeži HDZ-a, gdje je stekao svoja prva „politička” iskustva kao mlada nada stranke. Sve njegove kompetencije, koje bi trebao imati nakon završetka fakulteta, stoga se mogu dovesti u pitanje jer „stranka te prati, stranka te štiti”.

Još važnije, trebalo bi postaviti pitanje njegovih ljudskih kvaliteta pogotovo zato što je, u presudnom trenutku za stranku koja ga je iznjedrila, stvorila i kreirala, toj istoj stranci okrenuo leđa i prešao u DP, bez imalo zahvalnosti i odanosti ljudima bez kojih u političkom svijetu ne bi ni postojao.

Ništa novo, kao i sadašnji gradonacelnik koji je od mladog profesora tjelesnog odgoja, uz pomoć HDZ-a, popeo se do pozicije ravnatelja srednje škole, a zatim, s te laskave funkcije (ostvarene političkom odlukom), postao kandidat za gradonačelnika. Na kraju je lako pobijedio ne zbog sebe, ne zbog svoje inovativnosti, ne zbog reformskog duha ili zapaženih rezultata, nego isključivo zbog stranke.
I onda, kad je povjerovao da je rođen za velika djela, kada je pomislio da je budući nacionalni lider koji će vratiti Hrvatsku na temelje nacionalnog ponosa, suvereniteta i međunarodnog respekta, toj istoj stranci zabio je nož u leđa.

Prema nedavno objavljenim medijskim informacijama, vukovarskom gradonačelniku mora se odati priznanje za jedno: iznimnu sposobnost stjecanja visokih primanja.
U tome bi uskoro mogao nadmašiti čak i premijera. Ako ga već nije pobijedio u političkoj karijeri, možda ga pobijedi barem u visini plaće.

A što je s našim Marijanom

Njegovi stranački drugovi tvrde da nema afera barem tako kažu. Naravno, ako pod aferom ne smatramo to što je, kao desničar, dijelio vlast sa socijaldemokratskim gradonačelnikom, koji bi u lokalnoj povijesti mogao ostati zapamćen kao politički kameleon s lošim instinktom za korupciju.

Taj Marijanov bivši, socijalistički koalicijski partner se s jedne strane predstavljao kao intelektualac s teološkim obrazovanjem i moralni autoritet, a s druge strane aktivno sudjeluje u političkim igrama koje su ga odvele u suprotnom, zasluženom smjeru.

Da podsjetim, politički pad bivšeg Marijanovog koalicijskog partnera izazvan pokušajem podmićivanja suparnice, pokazuje da bivši Marijanov koalicijski (SDP) partner nije bio ni dovoljno mudar ni dovoljno oprezan u svojim mutnim poslovima. Možda je vjerovao da su pravila igre drugačija nego što jesu.

Možda se jednostavno precijenio poput lika iz satire koji pokušava igrati previše uloga odjednom, a na kraju se spotakne o vlastitu dvoličnost.

I tako je naš Marijan, nakon političkog razvoda koji se dogodio zbog prevare (iako ne njegovom krivnjom), ostao bez (SDP) koalicijskog partnera ali i dalje bez afera.

No ono što zaslužuje poseban osvrt jest činjenica da je taj Marijanov socijaldemokrat- teolog, moralist, branitelj i vojni umirovljenik, koji je svoju mirovinu stekao zbog, trauma koje su mu trajno i nepovratno uzrokovale tjelesne i duhovne posljedice i opće nesposobnosti , uz pomoć i podršku baš našeg Marijana postao alfa i omega odlučivanja o životima svojih sugrađana. O tome bi se mogao napisati roman, možda u stilu Krležina Na rubu pameti.

I što reći na kraju

Marijan je, prema vlastitim riječima, bez političkih afera uspješno nastavio dijeliti vlast s HDZ-om svojim „prirodnim partnerom”. Zatim je nastavio s DP-om, koji je preko noći postao još prirodniji partner. Tako su ti „prirodni partneri” podizali cijene grijanja, odvoza smeća i parkirališta; uveli su naplatu parkirališta za stanare u centru, na Olajnici i Rupama, ali ne i u Borovu naselju. I upravo zbog toga raspala se ta „prirodna politička koalicija” ali tek kada su izračunali da za Marijana i njegove ljude više neće biti slobodnih direktorskih i rukovodećih mjesta u gradskim tvrtkama i ustanovama.

Kad bih opisivao kompetencije našeg Marijana, ne znam što bih rekao osim da kao lokalni političar ima ogromno znanje o tehnikama i metodama kako se može, na zakonit način, zapošljavati svoje ljude, dodjeljivati natječaje privilegiranim pojedincima i skupinama te sve to svesti unutar zakonskih okvira. Što je tu čudno

Ništa.

Osim rezultata na terenu. To ionako ne moram posebno analizirati. Sve je svima jasno. Većina građana ne želi se „prljati politikom”. Lokalni kritičari prozivaju i gradsku vlast i komunalne probleme, žale se na visoke cijene grijanja, vode, smeca, lošu infrastrukturu, male božićnice, buku kamiona, zarasle travnjake i turističke manifestacije s „siromašnim” porcijama graha ali se nitko od njih ne usudi aktivno uključiti u politiku. Jer politika je prljava.

Ne žele da ih razvlače po blatu.

I tako ostajemo tu gdje jesmo.

I zato, kad me pitaju što mislim o kandidatima i njihovim šansama, vrlinama i sposobnostima, spremno odgovaram:

Stvarnonemamštoreći.