Gledam što se događa u Vukovaru i osjećam gorčinu građanina koji, iako nema malu djecu, promatra sve kao sudionik društva. 
Besplatni vrtići – obećani pred izborima – zvučali su tako lijepo, gotovo bajkovito. 
Predstavljeni su kao dar roditeljima i djeci, a zapravo su bili politički trik, pažljivo tempiran i upakiran u šarenu predizbornu ambalažu.

Sada račun stiže. 95 eura za prvo dijete, 71,25 za drugo, treće i svako sljedeće ostaje besplatno. 

Plaća se ono što je prije nekoliko mjeseci izgledalo kao dar. 
Plaća se iluzija. 
Penava i Domovinski pokret, koji su dijelili ta obećanja pred kamerama, sada su negdje drugdje – kopaju rovove, dižu prašinu po grobljima – dok građani, roditelji i njihova djeca, plaćaju cijenu njihove politike.

Sjećam se svinjske kuge. 
Dok su bili u oporbi, sijali su strah među seljacima, optuživali, huškali i koristili tuđu nevolju za vlastitu političku prednost. 
Jučer su galamili i napadali, danas njihovi ljudi obilaze iste ljude i preklinju ih da izdrže, da se drže propisa. 
Ironija je bolna, ogoljena i neumoljiva.

I ponovo se pokazuje stara poslovica: „Kada Bog želi da te kazni, ispuni ti želju.“ Penava i njegovi željeli su vlast. 
Bog im je želju ispunio. 
A kazna dolazi u obliku odgovornosti koju ne znaju nositi – dok građani plaćaju cijenu njihovog populizma i nepromišljenih obećanja.

Gledajući sve ovo iz perspektive građanina koji nema malu djecu, osjećam dublju spoznaju. 
Ovo nije samo pitanje vrtića i računa. 
Ovo je lekcija o politici koja obećava iluzije, o populizmu koji se pretvara u financijski teret i o odgovornosti koju naposljetku svi plaćamo.

Bolno je sada, ali bolje je progutati gorčinu danas nego sutra gledati grad u bankrotu. 
Nova vlast radi ono što mora: stabilizira proračun i štiti budućnost grada i njegovih građana. 
I dok promatram Vukovar i njegove ljude, shvaćam da politika, koliko god obećanja bila privlačna i šarena, uvijek dolazi na naplatu.

Odgovornost, na kraju, ne bira između onih koji imaju djecu i onih koji nemaju – plaćaju svi, a oni koji su željeli vlast i moć, sada su suočeni s vlastitim izborima i vlastitim posljedicama. 

I možda, samo možda, građani koji danas plaćaju cijenu iluzija jednog bivšeg gradonačelnika i njegove stranke, sutra dobiju nešto što se zove realnost, stabilnost i iskrena briga o gradu.