Budala je onaj koji često nerazumno postupa i izaziva podsmijeh.
A još ga se može nazvati i blesan ili glupan. Tako, ne ostavljajući nimalo dvojbe, kažu rječnici hrvatskog jezika. Sve što su o budalama imali reći, rekli su kratko i precizno.
Josip Dabro je budala. Samo jedna, istina, od mnogih budala u Hrvatskoj, ali i to je sasvim dovoljno da ne bude utješno. Jer Josip Dabro je budala koja obnaša ministarsku funkciju. Glupan koji svojim nerazumnim postupcima iz dana u dan izaziva podsmijeh i kojega je premijer Andrej Plenković, čineći sve da ostane na vlasti, pa i to da uz sebe posjedne budale, postavio za potpredsjednika Vlade.
Nakon što je snažno nevrijeme, praćeno kišom, tučom i jakim vjetrom, početkom ovoga tjedna zahvatilo Vukovarsko-srijemsku županiju, posebice Županju i Bošnjake, Josip Dabro dao je nekoliko izjava. A sve su u svom zaključku bile iste: Hrvatska u sustav protugradne obrane mora vratiti rakete!
"Ako ljudi to traže, trebamo reparirati kompletan sustav. Ako to makar i psihološki znači ljudima", kazao je Dabro, mučeći se s osnovama gramatike.
Na pitanje novinarke Nove TV je li ozbiljan i može li se na osnovu psihologije rješavati ovaj problem, uzvratio je s novim "ako": "Ako ljudi na temelju iskustva od 40 godina kažu, ja bih uvažio ljude".
ŠTO JE BUDALI ZAGOLICALO MAŠTU?
Budala na funkciji hrvatskog ministra poljoprivrede jasno je objasnila svoju političku agendu. Slušat će, naime, ljude. Jer nema smisla slušati stručnjake. Znanstvenike. Koji su odavno zaključili kako ispaljivanje raketa prema kumulonimbusima ne samo da je besmisleno, nego je i štetno.
Grozeći se pametnijih od sebe, Dabro je ustvrdio kako "nema tu puno opcija" i kako on samo "govori o onome što nam je pri ruci".
"Ja govorim o ljudima koji kažu da to djeluje, koji su radili u poljoprivredi", ustvrdio je Dabro pa zaključio: "Naš prijedlog je protugradna obrana, pa kako god bude."
Eto, bit će kako bude. A bit će onako kako budala, koja i ne zna drukčije nego donositi odluke onkraj ikakva razuma, kaže. Iako, nešto mu je – da, čak i takvoj budali se dogodi – zagolicalo maštu.
"Ono što je i meni zagolicalo maštu je to da znanost ne priznaje rakete...", kazao je za Novu TV.
Njemu, magistru kineziologije s Univerziteta u Travniku, učenu čovjeku i nadasve misliocu, maštu – čuj, maštu! – zagolicala je činjenica (!) da znanost ne priznaje rakete. Ali, eto, unatoč tome, jer što su sve činjenice ovoga svijeta naspram mašte jedne hrvatske budale, odlučio je vratiti rakete u hrvatski protugradni sustav.
A te rakete iz hrvatskog protugradnog sustava izbačene su tek prije tri godine, nakon što su prvaci Državnog hidrometeorološkog zavoda, redom stručnjaci okićeni ozbiljnim titulama i naoružani golim činjenicama, godinama neuspješno trubili da je njihovo korištenje i glupo i blesavo i budalasto.
Dr. sc. Branka Ivančan-Picek, dr. sc. Krešo Pandžić, dr. sc. Vlasta Tutiš, mr. sc. Ivan Čačić i Jerko Kirigin, zamjenik ravnatelja DHMZ-a, izdali su i detaljno priopćenje u kojemu, suočeni s budalama iz hrvatskog javnog prostora, navode kako meteorološka struka i znanost, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, imaju jedinstveno mišljenje o uspješnosti operativnog provođenja obrane od tuče. A to mišljenje je negativno.
"Odluka o uspostavi sustava obrane od tuče bila je političke naravi, preslikan je model obrane iz bivšeg Sovjetskog Saveza u bivšu SFR Jugoslaviju. Tadašnje sovjetske tvrdnje u uspješnost ovih aktivnosti primljene su bez ikakvih znanstvenih i eksperimentalnih provjera", navodi ekipa iz DHMZ-a.
Niti jedna zemlja Europske unije, izuzev Hrvatske koja ima i zakon posvećen ovoj temi, ne bavi se obranom od tuče na državnoj razini, pri čemu je, recimo, Slovenija takvu praksu napustila još početkom 90-ih godina prošloga stoljeća nakon što je studija isplativosti obrane od tuče pokazala kako obrana nema utjecaj na smanjenje broja dana s tučom, kao i na promjenu režima oborina iz konvektivnih (tučonosnih) oblaka.
"Svjetska znanstvena i stručna zajednica jedinstvena je u stavu da trenutno naša spoznaja o poznavanju fizikalnih procesa u oblaku i mogućnost njihova predviđanja, a samim tim i djelovanja na eventualnu njihovu promjenu, još nisu na razini da bi se operativno provodila obrana od tuče. Stoga, trošiti državni novac na obranu od tuče smatra se potpunim gubitkom. Bolje je ta sredstva prenamijeniti na nešto korisnije, kao na primjer za nadoknadu nastalih šteta od tuče, ali i ulaganja u daljnja istraživanja", zaključuju znanstvenici iz DHMZ-a.
KAKO JE DRELE NAJAVIO SMJENU MINISTRICE VUČKOVIĆ
No, što su svi oni, i dr. sc. Branka Ivančan-Picek i dr. sc. Krešo Pandžić i dr. sc. Vlasta Tutiš i mr. sc. Ivan Čačić, naspram Davora Dretara Dreleta, koji je kao stranački kolega Josipa Dabre te nositelj liste Domovinskog pokreta u 3. izbornoj jedinici još lani na prosvjednom skupu u Varaždinu od Vlade zatražio povratak raketa. I to ultimativno.
"Domovinski pokret zahtijeva od premijera Andreja Plenkovića da trenutačno smijeni ministricu poljoprivrede Mariju Vučković. Razlog je katastrofalno neprovođenje važećeg Zakona o sustavu obrane od tuče koji je na snazi od 2007. godine. Sve priče o učinkovitosti, polovičnoj učinkovitosti ili neučinkovitosti sustava obrane od tuče uopće nisu bitne. Bitno je da imamo važeći zakon i da ga ministrica i premijer ne provode", kazao je Drele, u slobodno vrijeme kantautor, i autor stihova "rakiju sam jednu strusil, sve sam nože već nabrusil".
Godinu dana kasnije, Marija Vučković više nije ministrica poljoprivrede, ministar je postao Josip Dabro, rakete se vraćaju, a Drele može nakriviti šešir. Tko je sad budala, a?
Možda porezni obveznici koji su i u 2023. godinu dali 1.256.000 eura za operativnu obranu od tuče. Jer, tako nalaže Zakon o sustavu obrane od tuče. Na koji se stalno poziva i Josip Salatko, predsjednik Udruge raketara protugradne obrane Hrvatske.
Jer, da, Hrvatska ne samo da još uvijek ima protugradnu obranu – dokazano neučinkovitu i besmislenu – i ne samo da još uvijek ima zakon koji regulira obranu od tuče – koji ne služi ničemu osim da budalama bude dokaz u njihovim teorijama – nego ima i udrugu koja brine o raketama kojih u jednom skladištu u Varaždinu trenutačno ima više od 2500 i čije će uništavanje, jer im je istekao rok trajanja s obzirom da se ne upotrebljavaju posljednje tri godine, koštati 80.000 eura.