Je li Zoran Milanović ruski agent, je li plaćen od Rusa za svoj narativ, to nećemo znati, niti ima dokaza.
Goran Grlić Radman se brzinski izletio, kao što on često i brblja svašta, pa se morao drugi dan poklopiti. Hoće li ikad kasnije biti kakvog dokaza o tome, i to je teško reći, možda nikad. Prije bi sve to bilo samo u predizborne svrhe, da se Milanovića što više politički i osobno diskreditira. Iako je zov novca, trag novca uvijek ključni trag koji može dovesti do pozadine ponašanja i političkih igara i narativa.
Ali prije bih rekao da je kod Milanovića sve to puno jednostavnije, da se sve to svodi samo na to da bude kontra svemu što radi i govori premijer. On jednostavno ne može pojmiti da u bilo čemu bude suglasan s premijerom. Taj njihov osobni rat vodi se na svim razinama, i cijela je država talac te dvojice egomana. Milanović radi samo jedno, radi sve kontra premijera i radi i priča sve što želi čuti onaj dio populacije na koji računa za skupljanje političkih bodova. Briga njega za državu i nacionalne interese, baš kao i premijera. Ali Milanović tu bome prednjači.
Koliko daleko ide taj njegov populistički narativ, najbolje je pokazao nedavno na proslavi Dana Istarske županije. IDS je dolje prvo pokrenuo kampanju da se Istrijane oslobodi plaćanja tunelarine kroz tunel kroz Učku,. Pa su shvatili da je to neprovedivo, pa su se zauzeli za potpuno oslobađanje od tunelarine. Sve samo za najjefitinije političke bodove. I onda se Milanović našao za govornicom i onako nonšalatno poručio daon kao predsjednik države ne vidi nikakav problem da se ne plaća tunelarina i da će se koncesionar snaći! Znači, predsjednik bez imalo političke odgovornosti, najobičnije populističko laprdalo za buđenje najgorih ljudskih strasti. I onda mu je predstavnik koncesionara samo rekao da netko treba vratiti više od milijardu eura kredita uloženih u tunel i autocestu. Ili će to vratiti Milanović iz svog džepa? Ili IDS?
To je samo jedan u nizu dokaza da se Milanović samo dobro igra s nama, da se doma na sve dobro smije. Najbolje od svega je to što je on toliko puta već naglasio da je on vrhovni zapovjednik vojske koliko Franjo Tuđman nije izrekao u svom cijelom predsjednikovanju. I on se predstavlja kao netko tko se jako brine za vojsku, a toj istoj vojsci sad priječi da sudjeluje u dogovorenoj obuci NATO-a u Njemačkoj. Ne samo to, taj njegov sukob s premijerom doveo je do toga da Hrvatska već dugo nema mnoge vojne izaslanike u stranim zemljama, da smo smiješna država postali koja ne može dovesti u red diplomaciju. A tu nisu samo vojni izaslanici nego i uopće diplomati kojih nema, a oni dosadašnji uživaju blagodati i ne bune se.
I tako se oni igraju visoke politike, predsjednik nam prodaje finte, premijer nam nabraja svoja postignuća, a državu u šaci drži jedan učenik s problemima u ponašanju kojemu treba pomoć, kao što treba pomoći i učenicima oko njega, i roditeljima. A sustav nema odgovor na to. Ovaj slučaj najbolje pokazuje da smo zatrpani hrpom floskula i PR marketingom, a onda se dogodi jedan dječak i cijeli sustav padne na ispitu. To je poražavajuće za sve nas, ne samo za ustav. To je poražavajuće za cijelo društvo.
Ali to je tako kad se u društvu gaje neke druge vrijednosti koje to nisu. Tako smo suočeni s inflacijom fakulteta dok studenata ima sve manje. Zna se i zašto jer mladi, ako mogu, rado idu na europske fakultete, a otvaranje tolikih fakulteta u Hrvatskoj služi samo za punjenje proračuna nastavnog kadra dok je kvaliteta manje bitna. To je slika današnje Hrvatske. Novac i veza. Sposobnost je sekundarna kategorija.