Iako većina Hrvata u svojim domovima nema ni 250 eura za crne dane, postoje i oni drugi sretniji koji su svojim vlastitim radom, bez pomoći mame i tata uspjeli ostvariti hrvatski san i kupiti stan bez kredita.
Jedan od njih je i naš sugovornik. Za sebe kaže da nije ništa ni pametniji ni sposobniji od drugih, već je samo bio na pravom mjestu u pravo vrijeme.
”Bilo bi glupo lagati i reći da je to zato što sam po nečemu poseban. Prije svega, stan sam kupio kad su cijene bile na dnu, tamo 2017. godine pa sam stan od 54 kvadrata platio manje od tisuću eura po kvadratu. Danas bi taj isti stan platio i tri puta više. To je bila samo stvar toga da sam bio u pravo vrijeme na pravom mjestu, ništa drago, objašnjava.
Svaku kunu je štedio
Stan je ipak uspio kupiti gotovinom i bez kredita, a nije mu nitko ni pomogao.
”Čim sam dobio prvi posao, počeo sam štedjeti za stan. Znao sam da ne želim cijeli život živjeti u podstanarima, ali i da ne želim dignuti kredit u banci, pa sam svaku kunu štedio za kupnju svog doma, kaže.
Prvi posao je dobio 2006., a da bi uštedio za stan trebalo mu je 11 godina. Sam priznaje da je možda pretjerao sa štednjom, ali kupnja stana mu je bila prioritet, a nije imao roditelje koji bi mu pomogli.
”Sve sam štedio. Nisam trošio na ništa osim na podstanarstvo, hranu, putovanje. Prva mi je plaća bila 5.500 kuna, ali sam čak i tada uspijevao uštediti trećinu. Tri godine poslije došao sam u bolju firmu i plaća mi je skočila na 11 tisuća kuna. Radio sam po 12 sati dnevno, a dvije trećine stavljao na stranu, dodaje.
Povoljne kamate na štednju
Ovaj diplomirani ekonomist koji sada radi u IT-ju kaže da nije imao namjeru banci platiti još jedan stan u kamatama.Svu ušteđevinu je ipak stavljao u banku, jer su u to vrijeme nudile jako povoljne kamate na štednju.
”Najviše što sam dobio je bilo pet posto na oročenu štednju na svije godine. Inače mi je većina novca bila na računima s četiri posto kamate. Malo sam i pretjerao pa sam u jednom trenutku imao iosam oročenih računa, opisuje svoj put do stana.
Pitamo ga je li mu žao što se svega odrekao 11 godina samo radi stana.
”Kad vidim svoje prijatelje s kolegama kako sada kupuju stanove po tri puta višoj cijeni nego što sam ja to napravio i još daju toliko novaca banci, nije mi žao. Da se opet vratim, napravio bih isto. Sad mogu putovati i trošiti novac na gušte, što ne bih mogao da nisam 11 godina štedio da kupim stan. Vrijedilo je, zaključuje naš sugovornik.
