Poručio je to u jednom pismu ruski pisac Anton Pavlovič Čehov svom mlađem bratu, sastavljajući popis uvjeta koje ispunjavaju kulturni ljudi.

1. Kulturni ljudi poštuju sve ljude i zato su uvijek ljubazni, pažljivi i spremni pomagati drugima.
2. Suosjećajni su prema svima, ne samo prema prosjacima i mačkama. Brinu i o onome što se ne vidi, i spremni su na žrtve kako bi pomogli drugima.
3. Poštuju tuđe vlasništvo i zato vraćaju svoje dugove.
4. Iskreni su i preziru laž. Ne lažu čak ni kad su sitnice u pitanju. Laž vrijeđa slušatelja i ponižava ga u očima govornika. Ne pretvaraju se, ponašaju se isto i na ulici i u svom domu, ne prave se važni pred svojim skromnijim prijateljima. Nisu skloni blebetanju i ne opterećuju druge svojim ničim izazvanim ispovijestima. Iz poštovanja prema tuđim ušima, više šute nego što pričaju.
5. Ne ponižavaju se kako bi izazvali sažaljenje. Ne igraju na kartu tuđe osjetljivosti da bi osvojili pažnju. Ne izgovaraju rečenice poput: ”Mene nitko ne razumije ili ”Nikoga nije briga za mene. To su jeftini i vulgarni trikovi.
6. Ne pate od plitke taštine. Nije ih briga za lažne vrijednosti, poznanstva s poznatim osobama ili za to da sami budu poznati. Ako su učinili nešto bitno i društveno korisno, ne prave od toga najvažniju stvar na svijetu, i ne hvale se time da imaju pristup tamo gdje ga drugi nemaju. Zbilja talentirani ljudi se uvijek klone reklamiranja.
7. Ako imaju neki dar, poštuju ga. Zbog tog dara žrtvuju odmor, romanse, provod, taštinu. Ponosni su na svoj dar, ali su mu i vrlo posvećeni.
8. Imaju razvijen osjećaj za lijepo, estetsko. Ne idu na spavanje u odjeći, održavaju čistoću životnog prostora. Vode računa o tome da kontroliraju svoje nagone i da u suprotnom spolu ne vide samo seksualni objekt. Teže originalnosti, otmjenosti, čovječnosti, dive se majčinskim osjećajima. Ne opijaju se već piju alkohol samo u posebnim prilikama, jer smatraju da nisu svinje. Drže se načela ”mens sana in corpore sano u zdravom tijelu zdrav duh.

Tako izgledaju kulturni ljudi. Da bi čovjek bio kulturan, nije dovoljno da čita popularne romane i posjećuje kazalište. On mora neprestance, danonoćno, raditi na sebi, čitati, učiti, truditi se i odmah odbaciti taštinu, jer se svaki izgubljeni sat računa.

Priređeno prema tekstu iz zbirke ”Pisma Antona Čehova obitelji i prijateljima