Marko Rizvić Vratio se iz Zagreba gdje je živio dvanaest godina. Htio se vratiti. U Orubici je život drugačiji. Navikao se, rodio se tu i tu mu se sviđa.

-Kako si se odlučio za Akademiju umjetnosti

-Majka radi kipove te sam s tim bio okružen cijeli život. Kada sam završio drvodjeljsku školu za tehničara restauratora pauzirao sam četiri godine jer se nisam mogao odlučiti što ću dalje. Jednog dana sam primio poruku od kolege da su ostala slobodna mjesta na akademiji i hoćemo li se probati upisati. Pripremali smo se godinu dana i uspjeli. Oboje smo završili.

-Je li bilo teško

-Nije bilo teško. Samo je završni ispit bio zahtjevan i dugotrajan, ostalo nije bilo problematično. Drugačiji je to fakultet, više rada rukom nego učenja. Kolega i ja smo diplomski radili u Očuri u Zagorju. Postoji gotička crkva koja je kroz povijest bila više puta uništavana i tamo je bio gotički kip Bogorodice s djetetom star više od petsto godina koji su je odnijeli u muzej, jer je crkva stradala nakon drugog svjetskog rata. Danas je u vlasništvu muzeja. Mi smo radili kopiju kipa. Kolega Luka ga je istesao i rezbario, a ja pozlaćivao i oslikavao.

-Što planiraš u Orubici

-Razmišljam da se zaposlim ili otvorim svoj obrt. Malo to sada razmatram i usput radim kod obitelji. Ima dosta poslova koje sam obećao dovršiti prije diplome.

-Vidiš se u svojoj struci

-Da, jer ima dosta posla. Radimo sve što se od drveta može napraviti osim prozora. Ako nekad zakaže umjetnost, ima drugog posla.

-Ostat ćeš raditi samo s drvetom ili ćeš se okrenuti drugim materijalima

-Na faksu smo radili s različitim materijalima i ne bježim od drugih materijala iako znam najviše o drvetu. Klesao sam i kamen, radio s glinom, lijevao gips. Ima drugih materijala, ali najviše volim raditi s drvom. Kada me pitaju za kamen, preporučim kolegu koji više radi s kamenom.

-Kakvo je danas stanje u umjetnosti Specifično u kiparstvu

-Mislim kao i sve ostalo. Problem kod umjetnika je da nismo poduzetni. Drugačija smo vrsta ljudi koja se baš ne bavi poduzetništvom. Ono što sam vidio kod kolega i profesora je da tko se snađe i trudi imat će posla.

-Ti ćeš uskoro imati posla u Orubici

-Da, radit ću skulpturu fra Marijana Lansovića u prirodnoj veličini. On je rođen u Orubici prije tristo godina i bio je hrvatski dramatičar. Kako bi valorizirali njegova djela izradit ćemo skulpturu. Nema puno informacija o njemu tako da će to biti zahtjevno odraditi. Ne postoji slika već samo opisi, primjerice, da je dva puta u godini postio po četrdeset dana u kruhu i vodi, pa pretpostavljamo da je bio mršav.

-To je prilično zahtjevno.

-S jedne strane nije, s jedne je. Ako si umjetnik moraš to znati kreirati. Ne predstavlja mi problem.

-Osjećaš li odgovornost s obzirom na to da će tvoje djelo postati njegov fizički odraz

-Nema drugog izbora. Dok sam bio student razgovarao sam sa profesoricom povijesti umjetnosti koja je istraživala tu temu i ništa nije pronašla. Očito ću ga ja obilježiti. On je bio franjevac i živio u samostanu, nisu se tada izlagali kamerama. Ne možemo znati.

- Kako početi

-Pomaže činjenica da je bio fratar i nosio habit. Kada dođemo do lica posavjetovat ću se sa kolegama i profesorima povjesničarima kakva je tada moda bila. Je li se nosila brada ili ne i slično. Treba proučiti vrijeme u kojem je živio.

-Bojiš li se kritika

-Kritika će uvijek biti, ali ne znam gdje bi došao da se na sve obazirem. Razgovarao sam s načelnikom, s obzirom na to da se to sve oblikuje u glini prije lijevanja neka dođe komisija od stručnih ljudi i neka ocijeni. Ja sam za takav pristup. Piše i u troškovniku da će se uzeti stručnjak povjesničar. Da ne bude sve na moju ruku, a ja mogu primiti savjet. Postoji umjetnička sloboda, ali treba se sve uključiti. Mi restauratori smo naučili da ne možemo raditi bez povjesničara i ostalih. Uvijek smo u komunikaciji s kolegama i ne radimo stvari bez njihovih savjeta. Ne moramo poslušati njihov savjet, ali u komunikaciji smo.

- Gdje će skulptura biti smještena

-Postoje projekti za uređenje parka ali nije ništa definirano. Meni je načelnik dao slobodu da predložim lokaciju zbog umjetničke slike i vizije gdje bi bilo najprikladnije. Moram još razmisliti i napraviti slike, ali bit će zasigurno blizu crkve. Bit će u prirodnoj veličini i od bronce. Moram napraviti skice. Moramo ubaciti ikonografiju. Pošto je bio dramatičar, vjerojatno će biti i knjiga.

Diplomski rad Marka Rizvića

„Bogorodica s Djetetom” kasnogotička je skulptura koja pripada kapeli sv. Jakova na Očuri. Datira vjerojatno s početka 16. stoljeća. Nalazila se na glavnom oltaru kapele i u povijesnim spisima navode ju kao „čudotvoran kip” te je kao takva bila stoljećima čašćena od puka koji i dandanas, unatoč mnogim promjenama, dolazi hodočastiti na Očuru.

U doba baroka postavlja se na novi barokni oltar, u njegovu središnju nišu i tamo stoji sve do 1948. kada je muzealizirana kao dio fundusa Dijecezanskog muzeja Zagrebačke nadbiskupije, a nakon prestanka aktivnog djelovanja tog muzeja pohranjena je u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu gdje je i danas.

Zbog velike devastacije krajem Drugog svjetskog rata, kapela i njezin inventar neposredno nakon rata naglo propadaju, a devastacije se nastavljaju sljedećih desetljeća. Unatoč tome, kapela je uspjela djelomično zadržati svoju liturgijsku funkciju sve do danas. U tijeku su dugogodišnji konzervatorsko-restauratorski radovi na kapeli i na preostalom njezinom inventaru, koji se privode kraju.

Suradnjom Odsjeka za konzerviranje i restauriranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu i Konzervatorskog odjela u Krapini spašava se inventar od potpunog propadanja u okviru nastave, diplomskih radova i restauratorske prakse još od 2011. godine.

Na inicijativu i uz potporu Lady Jadranke Beresford Pierse,^[1] te u suradnji s Muzejom za umjetnost i obrt u Zagrebu, Konzervatorskim odjelom u Krapini, Zagrebačkom nadbiskupijom i Gradskim zavodom za zaštitu spomenika kulture i prirode grada Zagreba, odlučeno je da će se u okviru dvaju diplomskih radova izvesti kopija izvorne gotičke skulpture „Bogorodica s Djetetom” - najstarije i najvrjednije sačuvane skulpture ove kapele.

Posljedice raznih promjena i devastacija, kao i nekoliko konzervatorsko-restauratorskih radova vidljive su na izvornoj skulpturi. Zbog nesigurnih uvjeta u kapeli, ali i velike vrijednosti, izvorna skulptura, muzealizirana prije više od 70 godina, neće se vraćati u kapelu te je odlučeno izraditi kopiju koja će se postaviti na izvorno mjesto - u svetište kapele, u cilju vraćanja liturgijske funkcije kapele, kao i memorije na ovu vrijednu skulpturu koja je stoljećima bila središte pobožnosti ovoga kraja.

Izrada kopije se sastojala od dva odvojena dijela, obuhvaćena dvama diplomskim radovima:

- izrada kopije skulpture „Bogorodica s Djetetom” diplomanta Luke Krešimira Stipića pod mentorstvom red. prof. mr. art. Zvjezdane Jembrih i komentorstvom umj. sur. mag. art. Zvonimire Obad

- istraživanje polikromije na gotičkoj drvenog skulpturi „Bogorodica s Djetetom” iz Očure i polikromiranje njezine kopije diplomanta Marka Rizvića pod mentorstvom red. prof. mr. art. Zvjezdane Jembrih i komentorstvom doc. mag. art. Ane Božičević.

Prvi se dio odnosio na tesanje i rezbarenje kopije u drvu, a drugi dio na njezino polikromiranje.

Odluke o izradi kopije utemeljene su na detaljnim istraživanjima, pregledima, te povijesnim izvorima, a u dogovoru su s nadležnim institucijama, kao i s vlasnikom, Župom Radoboj i Zagrebačkom nadbiskupijom.

Cilj ovog projekta je vratiti kapeli, vjerskoj i široj zajednici liturgijsku funkciju ovoga vrijednog sakralnog objekta, čiji je središnji lik od početka bila skulptura „Majke Božje Očurske”, stoljećima čašćena hodočašćima i pobožnostima, te osvijestiti i oživjeti vrijednost kapele, njezina preostala inventara i njezina kulturnog krajolika.

[1] Osnivačica i voditeljca zaklade The International Trust for Croatian monuments, London.