Neuspjeh u ruskoj kampanji bio je početak Bonaparteova sunovrata. Sličnu pogrešku napravio je i Hitler 1941.g.: da nije krenuo na SSSR, možda bi okupiranom Europom vladao desetljećima. Zagrizao je i on megalomanski pa su mu Rusi iz dva pravca ušli u Berlin četiri godine kasnije. Tu zaista vrijedi ona latinska izreka da je povijest učiteljica života.

A najviše treba razmisliti o Isusovim riječima:

"Ako je, dakle, Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo" Lk 11,18

Autor: Zoran Vukman

Marko Slivarić rođen je 1762. godine u seluVrčin DolkodPleternice, u Slavoniji. Njegov otac Martin Slivarić bio je vojnik, te je dobio plemićku titulu odcariceikraljiceMarije Terezije1772.godine zbog vojnih zasluga uAustrijskom nasljednom ratui uSedmogodišnjem ratu.^[2]Marko Slivarić imao je tri brata, Adama, Aleksandra i Josipa koji je bio svećenik uSikirevcima, te sestru Magdalenu.^[3]Polazio je i završio je Terezijansku vojnu akademiju. Godine1781.,1. svibnja, postao je kadet u drugoj topničkoj pukovnijiAustrijskoga carstva, kasnije bio je u vojnoj službi u pukovnijama uSlunjuiOgulinu.^[2]Godine1785.vjenčao se je s Antoinette Gresnich.

U vrijeme Napoleonove pobjede nad Austrijom1809.godine, bio jebojniku Ogulinskoj pukovniji, u sklopu tadašnje Vojne Hrvatske. Dvije godine potom, u Napoleonovoj službi, dobio je zapovjedništvo nad 1. hrvatskom privremenom pukovnijom dodijeljenom 4. korpusu NapoleonoveLa Grande Arme.Na tom položaju, na čelu hrvatskih vojnika koje je Bonaparte osobito cijenio, istaknuo se pri pohodu na Rusiju1812.godine, u bitkama kod Ostrownog i kod Moskve, ali i pri pohodu na Sasku1813.godine. Zarobljen je 19. listopada 1813. god. uBitci kod Leipziga. U listopadu iste godine bio je zatočen u Ostrogonu, u Madžarskoj, a Austrija je odbila njegovu molbu za primitak u svoju vojsku u činu brigadnog generala zbog prevelikog iskazanog žara u službi francuske vojske.^[2]U srpnju1814.godine izišao je na slobodu i odabrao život u Francuskoj. Apstiniranje od ratovanja kratko je trajalo. Kao zapovjednik utvrde u Antibesu na francuskoj obali,1815.godine je, odan francuskom kraljuLuju XVIII.i stanovnicimaAntibesa, spriječio austrijsko-sardinijske trupe u osvajanju toga grada. To mu je donijelo veliko priznanje i štovanje žitelja Antibesa. Ipak, u rujnu 1815. godine smijenjen je: na taj način savezničkim je snagama oduzeta svaka izlika za usporavanje povlačenja iz regije. Uskoro potom Slivarić je kraljevskom odlukom od18. listopada1815. godine poslan u mirovinu, u dobi od 53 godine. Prije nego što se nastanio u Gignacu Slivarić je nekoliko godina živio uMarseilleu, a zatim se na kratko nastanio uSaint-Andr de Sangonisu, koji je susjedna općina do Gignaca. Točna godina njegovog dolaska u Gignac još uvijek nije sigurna a pretpostavlja se kako se tu nastanio oko1828.godine,^[4]gdje se povukao u miran život u i ondje poživio još deset godina.

Umro je 27. kolovoza 1838. godine u Gignacu gdje je i pokopan.