Kao što tijekom pandemije dokaz nisu bili umrli ljudi, tako su u ovoj epidemiji još manji dokaz uginule svinje.

Razgovaraš s čovjekom koji u jednoj rečenici kaže da su mu svinje eutanazirane nakon što se zaraza proširila i na njegov svinjac, a već u sljedećoj rečenici tvrdi da je sve to smišljeno ili izmišljeno samo kako bi se uništilo slavonsko selo. Ostaneš potpuno razoružan kad shvatiš koliki komunikacijski jaz zjapi u tom razgovoru te da jedino što možeš jest pustiti ili ne-pustiti čovjeka govoriti. Pa što ćeš onda nego dati mu priliku istresti svoju dušu u mikrofon, pokušati barem donekle shvatiti njegove motive, svjestan da je život slavonskog seljaka odavna ples na rubu, što živaca, što egzistencije, te da ponekad moraš ljudima progledati kroz argumentaciju čak i kad ona jedva drži vodu.

Pogotovu ne možeš nego popustiti kad te podsjete kako su prije tri i kusur desetljeća u tom blatu s puškama u rukama dočekivali tenkove. Doduše, požališ kad dodaju kako se nisu bojali tenkova, pa se ne boje ni prepreka i prijetnji policijom samo ako odluče preuzeti kontrolu nad slavonskim prometnicama. A ni Zagreb im nije predaleko.

Povjerenje, ako je ikad postojalo, u međuvremenu je potpuno isparilo. Lanjski snijeg, Panonsko more. Na hrvatskim poljima najbolje uspijevaju teorije zavjere, a barem njihovih sijača ne nedostaje. Profesionalni uzbunjivači i prosvjednici raznih stranačkih i nestranačkih predznaka, pokušavaju se ogrebati za djelić emocija potencijalnih birača te sekundu više medijskog preostora u udarnim televizijskim terminima.

Ovo je njihova fešta. Trenutak u kojem znaju da su uhvatili vladajuće za reproduktivne organe. Hrvatska životinjska farma...