Dok sam tog jutra u Zvečki u nevjerici promatrao kako su se društvene mreže užarile, slučajno sam se našao usred razgovora s grupom Zagrepčana i dotepenaca. A među njima ? kao naručen ? Boris Malešević, autor pobjedničkog rješenja vizualnog identiteta Zagreba, koje je nagrađeno s 15 tisuća eura i podijeljeno među nekoliko koautora. Da nije bilo predviđenog nagradnog fonda od čak 51 tisuću eura, možda reakcije ne bi bile toliko oštre, čak ni kad se radi o čovjeku koji je osmislio dvije trijumfalne predsjedničke kampanje. Onaj koji nam je donio "Normalno" i "Predsjednik s karakterom", sada nam donosi i "Zagreb volim te!".

I, vjerovali ili ne, meni se ovo rješenje sviđa. No, mnogima nije. Najveći kamen spoticanja? Zagreb je ostao u nominativu umjesto u vokativu. K tome, nema ni zareza. Za neke je to dovoljno da pritisnu crveni gumb panike, dok im se pred očima ne zacrveni od bijesa. Mnogi su, doduše, u pogrešnom uvjerenju da je ovo zamjena za povijesni zagrebački grb ? plavi štit sa stiliziranim gradskim vratima, trima kulama, zvijezdom i polumjesecom.

Njih valja odmah razuvjeriti. Ne, povijesni grb ostaje. To je jasno definirano u pravilima natječaja. Novi vizualni identitet nije zamjena, već dopuna ? razrada tipografije koja će služiti u različite svrhe. Maleševićev koncept ne funkcionira bez originalnog grba. U stvarnosti ćemo imati povijesni štit s tri kule, a uz njega minimalistički, prazni štit ? poput post-it papirića za razne informacije. Jednostavno, upečatljivo, funkcionalno.

Ipak, Malešević i ekipa u jednoj stvari griješe. Kažu da su "sveli formu grba na bitno", ali pritom zanemaruju jednu činjenicu ? zagrebački grb zapravo nije ništa unikatno. Grb s takvim štitom u obliku slova U ima pola hrvatskih gradova. Primjerice, krapinski grb gotovo je identičan zagrebačkom, samo s više kula. A grb Hamburga? Prava blizanka zagrebačkog ? gradska vrata s tri kule na crvenoj podlozi. Razlika je jedino što su hamburška vrata zatvorena, a umjesto zvijezde i polumjeseca nalaze se dvije zvijezde. Da je netko umjesto "Zagreb volim te" napisao "Hamburg ich liebe dich", dizajn bi s minimalnim prilagodbama mogao proći i u njemačkom gradu.

Ono što je zaista originalno u ovom vizualnom identitetu jest donji dio štita, oblikovan tako da izgleda kao osmijeh. Zagrebački smajlić, mogli bismo reći. Hoće li to postati prepoznatljiv simbol grada, vidjet ćemo. No, priča o Tomu Gotovcu, umjetniku koji je na glavnom trgu vikao "Zagreb volim te!", nije nešto što živi u kolektivnoj memoriji. Možda bi dovoljan bio samo natpis "Zagreb" uz crveno srce.

A što je s padežima? Malo što je tako zagrebačko kao ? ubojstvo vokativa. Purgeri rijetko, a dotepenci sve rjeđe koriste vokativ kada zazivaju nekoga. Sve češće imena ostavljamo u nominativu: "Ivana, dođi!" umjesto "Ivane, dođi!". Hoće li vokativ preživjeti sljedećih sto godina, veliko je pitanje.

Engleski jezik neće baš tako lako izbrisati hrvatske padeže, ali jezik se mijenja ? bilo da se razvija ili nazaduje. Hoće li standardna forma preživjeti u svijetu dizajnerske jednostavnosti i svakodnevnog govora? Možda je novi vizualni identitet Zagreba prvi znak da se pravila polako, ali sigurno, mijenjaju.