Duga postaje vječni znak saveza između Boga, čovjeka i svih živih bića na zemlji
Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reče im:
Plodite se i množite i zemlju napunite.
Neka vas se boje i od vas strahuju sve životinje na zemlji, sve ptice u zraku, sve što se po zemlji kreće i sve ribe u moru: u vaše su ruke predane.
Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao što vam dadoh zeleno bilje.
Samo ne smijete jesti mesa u kojem je još duša, to jest njegova krv.
A za vašu krv, za vaš život, tražit ću obračun: tražit ću ga od svake životinje; i od čovjeka za njegova druga tražit ću obračun za ljudski život.
Tko prolije krv čovjekovu,
njegovu će krv čovjek proliti!
Jer na sliku Božju stvoren je čovjek!
A vi, plodite se, i množite i zemlju napunite, i podložite je sebi!
Savez između Boga i svih živih stvorenja
Još reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim:
A ja, evo, sklapam svoj savez s vama i s vašim potomstvom poslije vas i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa zvijerima – sa svime što je s vama izišlo iz korablje – sa svim živim stvorovima na zemlji.
Držat ću se ja svog saveza s vama te nikada više vode potopne neće uništiti živa bića niti će ikad više potop zemlju opustošiti.«
Duga kao znak obećanja
I reče Bog:
A ovo znamen je saveza
koji stavljam između sebe i vas
i svih živih bića što su s vama,
za naraštaje buduće:
Dugu svoju u oblak stavljam,
da zalogom bude savezu
između mene i zemlje.
Kad oblake nad zemlju navučem
i duga se u oblaku pokaže,
spomenut ću se saveza svoga,
saveza između mene i vas
i stvorenja svakoga živog:
potopa više neće biti
da uništi svako biće.
U oblaku kad se pojavi duga,
ja ću je vidjeti
i vjekovnog ću se sjećati saveza
između Boga i svake žive duše,
svakog tijela na zemlji.
I reče Bog Noi: To neka je znak saveza koji sam postavio između sebe i svih živih bića što su na zemlji.