Pridružili su mu se đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Ćuro Hranić, njegov pomoćni biskup Ivan ćurić, članovi požeškoga Stolnog kaptola sv. Petra na čelu s prepoštom Ivicom Žuljevićem, suradnici iz Biskupskog ordinarijata predvođeni generalnim vikarom Želimirom Žuljevićem, arhiđakoni i dekani Požeške biskupije, svećenici iz okolnih župa, svećenici koji su biskupova generacija iz Sjemeništa na Šalati u Zagrebu, rodbina i prijatelji te brojni vjernici biskupove rodne župe. Za ovu prigodu Davorčani su ? kao što je to bilo i za mladu misu ? ukrasili ulaz u svoje mjesto slavolukom, prozore kuća s rukotvorenim ručnicima i drugim vezenim tkaninama a uzduž ulica zelenim granama.

Na trgu ispred crkve biskupe su dočekali vjernici, među kojima je određeni broj bio odjeven u narodne nošnje, a KUD Matija Antun Relković je poveo pozdravnu pjesmu. U ime Općine Davor dobrodošlicu je biskupima poželio načelnik Ćuro Anđelković, čestitavši biskupu Antunu jubileje 50 godina misništva i 25 godina biskupstva. Zahvalio mu je što je sav svoj život posvetio vjeri, osobito u ona vremena kad je u Hrvatskoj bilo vrlo teško biti svećenik. U ime župljana davoračke Župe pozdrav biskupu Antunu uputila je vjeroučiteljica Ljerka Furić. Među ostalim je kazala kako je velika Božja milost ovim svečanim slavljem u Davoru obilježiti zlatnu godišnjicu svećeničke službe i ujedno 25 godina pastirskog služenja na čelu Požeške biskupije. Podsjetivši na biskupovo krštenje u davoračkoj župnoj crkvi, spomenula se napora i žrtava tijekom njegova pedesetogodišnjeg svećeničkog života, ustvrdivši da pri tom nije ostao sam jer su ga molitvom pratili svi oni iz Davora koji su mu krštenjem u toj istoj crkvi postali duhovnom rodbinom. Zahvalivši biskupu Antunu za njegovo svjedočenje i služenje u Crkvi, poželjela mu je da Gospodin razveseli njegov duh, te mu podari obilje zdravlja i svoga blagoslova. Potom su dječak Josip Matošević i djevojčica Ela Matošević odjeveni u narodne nošnje kratkom recitacijom slavljeniku čestitali jubileje: 50. obljetnicu svećeništva, 25. obljetnicu biskupstva.

Slavlje zlatne mise započelo je svečanom procesijom ministranata, bogoslova, svećenika i biskupa od župnog doma do crkve. Pozdravnu riječ biskupu slavljeniku Antunu uputio je prelat Stipo Josipović, župnik u Mačkovcu, koji ga je prije pedeset godina pozdravio kao mladomisnika u svojstvu davoračkog župnika. Homiliju je održao đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Ćuro Hranić.

Nakon popričesne molitve biskup Antun je najprije zahvalio Bogu što je imao posebnu milost rasti u takvoj vjerničkoj zajednici kao što je davoračka Župa, vođena u ono doba župnikom Franjom Mačekom, vjernim svećenikom koji je svega sebe dao da bi Božja snaga zahvatila davoračka srca i živote. Podsjetio je sudionike slavlja da je onoga 25. lipnja 1972. godine, kad je bilo njegovo svećeničko ređenje u zagrebačkoj katedrali, u davoračkoj Župi bio dan godišnjeg klanjanja, i da je navedenog dana u Davoru bilo nevrijeme, te da je to sebi protumačio kao poruku kako će u njegovu svećeništvu biti teških situacija u kojima će trebati klečati pred Presvetim i moliti. Kazao je kako je danas Bogu osobito zahvalan što u toj molitvi nije ostao sam, jer su župljani davoračke Župe molili za njega i za druge svećenike, ne samo na dan klečanja, nego i u mnogim drugim prigodama. Zahvalio je nadbiskupu Ćuri što je, polazeći od naviještene Božje riječi, utkao u svoje promišljanje i njegovo svećeničko a potom i biskupsko djelovanje, naglasivši kako su to bila samo ljudska nastojanja koja bez Božje pomoći ne bi bila vrijedna spomena, i kako nam uvijek valja imati na pameti Isusove riječi da kad učinimo sve što smo trebali učiniti, kažemo: „Sluge smo beskorisne, učinismo ono što smo bili dužni učiniti”. Zatim je zahvalio svima onima koje je u svoj ljudskoj dobrohotnosti, otvorenosti, poštovanju, ljubavi susreo na svom svećeničkom putu, ali i svima onima koji su mu svojim odnosima i nastupima bili poteškoća, u kojoj se također na određeni način po volji Božji jačao njegov duh. Zahvalio je i svim onim svećenima koji su s njime surađivali kako u vrijeme njegove svećeničke službe, tako i u vrijeme njegova biskupskog služenja. Svim pak nazočnim vjernicima zahvalio je što su unatoč vrućini sudjelovali na ovom slavlju, napose načelniku općine i onima koji su bili zauzeti u pripravi programa njegova dočeka ispred crkve, kao i za pažnju koju su mu iskazali izvješenim ručnicima na prozorima i ukrasnim granama uz cestu, te i na taj način posvjedočili ono što je davoračke ljude uvijek nosilo: bogatstvo ne toliko materijalno, nego duh i vjera u srcu. Zahvalio je požeškom gradonačelniku dr. Željku Glaviću i zamjeniku županice požeško-slavonske Ferdinandu Trohi što su svojim dolaskom na ovo slavlje povezali na svoj način Požegu i Davor, a njemu iskazali posebnu čast. Zahvalio je ministrantima, pozvavši njih i druge sudionike slavlja na molitvu za duhovna zvanja, zatim odjevenima u narodne nošnje, a napose pjevačicama i pjevačima koji su na ovom slavlju otpjevali istu onu zahtjevnu Arnaldijevu misu koju su izveli i na njegovoj mladoj misi.

Potom je riječi zahvalnosti biskupu zlatomisniku Antunu, nadbiskupu Ćuri i biskupu Ivanu, te svima koji su dali svoj doprinos u organizacija ovog slavlja izrekao davorački župnik Mario Cimbal, naglasivši kako će ovaj dan ostati zlatnim slovima upisan u povijest davoračke Župu, jer nikad prije u jednom danu u Davoru nisu bila trojica biskupa. Nakon župnika Cimbala u ime župljana biskupu Antunu je jubileje čestitala Renata Gelemanović, a župljani odjeveni u narodne nošnje predali su mu dar. Uz riječi zahvalnosti, biskup Antun je na sve sudionike slavlja, kao i na sve koji vole Boga u Davoru i drugdje u Hrvatskoj zazvao Božji blagoslov.