Obrt je otvorio sa suprugom i to im je prvi restoran brze hrane. Mesar je po struci, radio je devet godina u trgovačkom lancu Plodine te dvije i pol godine u restoranu Dukat. Nakon svega tog iskustva odlučuje pokrenuti vlastiti posao koji se na kraju pokazao opravdanim i ispravnim. No nije mu bilo lako. Početak njegove poduzetničke priče poklopio se s početkom pandemije koronavirusa u Hrvatskoj.

-Iz Godinjaka ste. Kako to da ste odlučili posao otvoriti u Davoru

-Kada jednom dođete u Davor, jednostavno se zaljubite u to mjesto. Ovdje sam godinama i imam puno prijatelja s kojima sam surađivao i prije otvaranja obrta. Tako mi je došla ideja da otvorim fast food u Davoru. Kada sam s osamnaest godina došao, prvi mi je posao bio u mesnici u Davoru. Tu je ostao pozitivni osjećaj općine Davor i njegovih mještana. Nakon petnaest godina vratio sam se i
otvorio fast food.

-Jeste li zadovoljni poslovanjem

-Jesmo. Krenuo sam s otvaranjem obrta u koronakrizi kada je bio lock down. Sve je zatvoreno, a ja otvaram. Htjeli smo otvoriti u prvom mjesecu prije dvije godine, na kraju smo otvorili u sedmom mjesecu zbog mjera i problema s nabavkom opreme. Kada je krenulo, sve je išlo lakše. Zadovoljan sam, na kraju godine je dobar rezultat. Imamo troje zaposlenih i nadam se da ćemo proširiti ponudu i uvesti gotova kuhana jela pa ih ponuditi mještanima općine. Imamo besplatnu dostavu pa bi za starije koji više ne mogu kuhati to bilo rješenje. Veselio bih se da se u realizaciji te ideje surađuje s općinom pa da mogu zaposliti bar još dva radnika jer sada radimo samo drugu smjenu. Želja mi je otvoriti i do podne. Vjerujem da to ima smisla i potencijala uz širi spektar jela.

-Imate dostavno vozilo. Koje područje pokrivate

-Radimo u Davoru i Orubici. Nadam se da će nas i drugi prepoznati po preporuci. Otvara nam se i Staro Petrovo Selo. Znamo čak voziti i u općinu Rešetare kada su veće narudžbe. Baza nam je općina Davor.

-Je li bila teška odluka upustiti se u poduzetništvo

-Razmišljao sam pet godina. Stavio sam sve na papir, gledao druge kako rade. Niste nikada sigurni. Kada ima posla, sve je odlično, kada nema, nije dobro. Jednostavno mi je došlo da ću to napraviti i napravio sam. Rekao sam supruzi Aniti da je zadnja opcija, ako ne uspijemo, odlazak u Njemačku. Supruga radi u bolnici, ona je inženjer prehrambene tehnologije, to nam je sigurnost. Krenuli smo u posao s nešto ušteđevine, podigli kredit i kada smo otvorili, ostali smo na nuli, a onda korona. Ipak, sada smo zadovoljni. Ne očekujem lude profite, ali očekujem da radnici imaju dobru i sigurnu plaću te da ja uz njih zaradim nešto i da svi budemo zadovoljni.

-Imate li pravo na poticaje

-Kada je krenula korona, pisao sam pismo za poticaj od 100.000 kuna za mlade poduzetnike i obrtnike. U Slavonskom Brodu sam prošao sva predavanja, a onda je došla korona. Ostala su mi možda dva-tri dana do potpisivanja ugovora, ali onda su ukinuli mjeru. Nisam ništa dobio. Čekao sam dva-tri mjeseca da vrate mjeru, no nije se ništa popravilo. Nisam dobio ništa od države. Niti za zapošljavanje radnika nisam dobio ništa zato što obrt u paušalu ako krećete, nemate pravo dobiti ništa za radnike jer firma mora biti stara godinu dana. Morao bih, ako želim koristiti tu mjeru, svim radnicima dati otkaz te ih ponovno zaposliti. Jedino imam poticaj za radnike mlađe od trideset godina. U međuvremenu je Općina Davor objavila natječaj za pomoć obrtnicima na području
Davora, gdje sam se prijavio i nakon mjesec-dva dobili smo oko 18.000 kuna za rashladnu komoru koju smo napravili. Mogu reći da je to jedini novac koji sam dobio. Drago mi je da je Općina prepoznala nas male obrtnike. U Davoru su potrebne takve mjere jer smo svi mali obrtnici. Hvala načelniku Ćuri Anđelkoviću i Općinskom vijeću.

-Ništa se nije mijenjalo u vezi s državnom mjerom od 100.000 kuna

-Ništa se nije mijenjalo. Pokušali smo retroaktivno to povući, ali nije moguće. Odustao sam od toga. Jednostavno čovjek izgubi volju za tim ganjanjem papira i ostalih stvari kako bi možda povukao koju kunu. Kada su išle COVID-mjere za zatvaranje obrta, mi nismo bili zatvoreni, već smo radili sa skraćenim radnim vremenom. Dobili smo za jedan mjesec pomoć od države zbog manje posla. Nakon drugog mjeseca nisu nam mogli uzeti promet iz šestog mjeseca jer smo počeli raditi u sedmom pa nismo imali s čim usporediti i tako smo lišeni i toga prava.

-Vrlo tvrd pristup države.

-Da. Uzdaj se sam u sebe!

-Rad s hranom je svojevrstan rizik, pogotovo u ovim vremenima.

-Moje je radno vrijeme od 0 do 24 sata. Sve pripremam u našem fast foodu. Nabavljam meso u domaćim mesnicama, sami prerađujemo meso, sami radimo ćevape, pljeskavice...sve što možemo raditi sami, radimo. Bio sam mesar i tu sam skupio iskustvo. To nam je veliki plus jer svoj rad ne računam. Danas je vrijeme takvo da kada dođete kod nabavljača, vidite da je cijena sedamdeset posto skuplja, to je jako veliki problem. Ali uz rad i trud opstajemo.

-Cijene energenta rastu, isto kao i namirnice.

-Sve raste. PDV super spušten, a cijene super dignute. Iz ovoga što vidimo po dobavljačima s kojima surađujemo i kupujemo, bez obzira na koju trgovinu, nigdje se mjera nije pokazala učinkovitom. Ulje je bilo 11,99 kn, a od utorka kada je mjera trebala nastupiti je 16,99 kn. Najobičnije ulje. Zvijezdino ulje je 20 kn. Brašno je s 3 kune otišlo na skoro 5 kuna. Boca plina bila je tristo kuna, sada je šesto. Ne znam što napraviti da budemo sigurni da će biti robe. Cijene skaču. Svaki put kada idete u nabavku, cijena je drukčija. Nama je najgore što smo krajnji korisnici i naš proizvod ide kupcu. Naravno da je kupac nezadovoljan ako mu kažemo da smo podigli cijenu, a ne možete mu reći da ste za tu veću cijenu dali još bolji proizvod. Ostaje isti proizvod za veću cijenu. To je problem. Nema se gdje više oduzeti od profita. Budete sretni kada zaključite mjesec da ste na nuli, pa ajmo dalje... Ne možete svaki put doći na posao i poderati letak pa printati novi kako biste podigli cijene.

-No unatoč svemu vi i dalje idete u širenje asortimana

-Općina Davor, po dosadašnjem poslu i po razgovoru s mještanima, prijateljima i kolegama, ima potencijala za proširivanje i zadržavnje razine kvalitete. Drago bi mi bilo zaposliti još dvije osobe. Ali nikada ne znate, može se dogoditi i kontra efekt. Nadam se najboljem. Cilj je širiti se na razini Davora, ponuditi gotova jela mještanima i nadati se najboljem.