Ivana Brlić-Mažuranić (1874.–1938.) najpoznatija je hrvatska spisateljica za djecu, često nazivana hrvatskim Andersenom i Tolkienom. Potjecala je iz ugledne obitelji Mažuranića, a odrastanjem u kulturno i politički angažiranoj sredini rano je stekla ljubav prema književnosti.

Presudan dio života provela je u Slavonskom Brodu, kamo se preselila nakon udaje za odvjetnika i političara Vatroslava Brlića. Upravo u Brodu podizala je svoju veliku obitelj, posvetila se javnom životu i stvarala književna djela koja su obilježila hrvatsku i europsku književnost. Slavonski Brod bio je mjesto njezine svakodnevice, inspiracije i rada, a danas je grad neodvojiv od njezina imena i baštine.

Najveću je slavu stekla romanom Čudnovate zgode šegrta Hlapića (1913.) i zbirkom bajki Priče iz davnine (1916.), u kojima je stvorila nezaboravne likove nadahnute slavenskom mitologijom. Djela su joj prevedena na mnoge svjetske jezike, a kritičari su je svrstali među najveće pripovjedače dječje književnosti.

Ivana je za života bila šest puta predložena za Nobelovu nagradu, a prva je žena primljena u Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti (JAZU, današnji HAZU). Premda je njezin život obilježila i borba s depresijom, ostavila je neizbrisiv trag. Danas Slavonski Brod baštini njezino ime kroz brojne kulturne manifestacije i književnu nagradu, potvrđujući da je upravo taj grad na Savi postao njezin najvažniji životni i stvaralački prostor.