Iskoristila je HZZ-ovu potporu za samozapošljavanje i otvorila obrt Design by Mateja za krojačke usluge svih vrsta.. Za sada radi popravke odjeće, cijele predmete, radnu odjeću, auto navlake i slično. Sve za čim je potražnja.

- Ima li posla

- Neočekivano, da. Nisam se nadala tolikoj količini posla u samom početku, no dosta je ljudi čekalo da otvorim obrt, jer su bili upućeni da otvaram, pa sam unaprijed imala dosta narudžbi.

-Šest godina ste bili u Berlinu. Koje ste poslove radili

- Kao njegovatelj, udala sam se tamo, rodila dvoje djece. Na kraju smo odlučili da se vratimo.

-Kako to da ste se vratili

-Moj muž je gradio ovdje kuću od devetnaeste godine, puno novaca je uložio u to i bilo mu je nezamislivo da u Berlinu počinje iznova. Lijepo je tamo, zarada, posao, život..ali nemaš nešto svoje. Muž je težio tome da se vratimo, a meni je iskreno bilo svejedno. Bilo mi je bitno da smo sretni. Kada je krenula korona, uvidjeli smo razliku između velikog grada i malih sredina. Pogotovo za djecu. Ovdje ste mogli staviti bazen u dvorište, a naša djeca su imala tri metra balkona. Kada je hladnije vrijeme, sve je bilo zatvoreno. Ja sam bila na porodiljnom, vrtić je bio zatvoren, pa sam tražila da barem ide na tri sata, da se druži, dok je ovdje drugačije. Kada sve odvažeš, lakši je život ovdje s malom djecom. Tamo je lijepo, ali tu je lakše s djecom. Pogotovo jer nemaš nikoga da ti ih pričuva, veliki je grad, nije isto biti u Pleternici i u Berlinu. U Pleternici svi znaju svakoga, a u Berlinu ne znaš. Strah za djecu je bio prevelik. Ipak je ovdje mirnije.

-Mislite da je povratak dobra odluka

-Da, definitivno. Većina ljudi gubi nadu jer nema poslova, mislimo da je drugdje bolje, ali to je sve u nama. Veća su primanja, ali su veći i troškovi za život. Pogotovo ako ideš na godišnji, a ovdje nemaš potrebe da ideš na godišnji kada si uvijek na godišnjem hahaha... Ovdje je sporiji način života. Stigneš živjeti, družiti se...tamo je sve na termin. Netko to prihvati, a netko to ne može prihvatiti.

- Što bi savjetovali drugima

-Tako smo ja i muž prije šest godina, dok nismo imali djece niti bili vjenčani, razmišljali što bi. Imala sam ugovor koji je istekao, kao i mužu, te smo ostali bez posla. Htjeli smo otići jer smo mislili da je drugdje bolje. Htjeli smo probati. Od tog 'probati', ostali smo šest godina. Kada smo otišli tamo, sve ide ispočetka. Stan, jezik..sve. Svima je bilo čudno kada smo rekli da se želimo vratiti jer smo taman stali na svoje noge. Pitali su nas zašto se želimo vratiti. Jednostavno nam to nije bilo to, ono što smo mislili da će biti. Htjeli smo se vratiti gdje smo odrasli, da naša djeca imaju takvo djetinjstvo. Naravno da neće imati kakvo smo imali, ali imat će približno. Imat će svoje dvorište, gdje mogu trčati, vikati...djetinjstvo se nikada ne može vratiti. A mi se uvijek možemo vratiti.

- Koja je razlika u prihodima

- Vani je veća zarada, ali su i veći troškovi. Ako si ovdje u stanu, onda ti je isto. Ovdje imamo svoju kuću, auto.. Što se tiče hrane, ovdje se ljudi bave poljoprivredom, uvijek ti netko nešto da, ti nekome nešto daš, a tamo ovisiš o trgovačkim centrima.

-Je li skupa u Berlinu hrana, stan...

- Hrana nije. Što se tiče stana, trosoban stan je bio 650 eura. Ali u djelu gdje smo mi bili su e sve više naseljavali emigranti. Bili smo nesigurni, pogotovo za djecu. Nisam imala mogućnost birati u koju će školu ići. Stavili su da ide u nama najbližu školu, a ta škola je najgore ocijenjena. Najviše problematičnih. Kćer je bila povučena, pa me bilo strah. A da sam ju stavila u privatnu školu, to je dodatno 450 eura. Tamo plaćaš troškove za auto svaka tri mjeseca, poput osiguranja. Kada sam izračunala da jedna osoba radi za početničku plaću, izađe mi isto kao da u Hrvatskoj radim za minimalnu.

- Otkud ideja za Design my Mateja

- Ta ideja je bila davno rođena, ali nije bilo hrabrosti. Nisam imala podršku. Ja sam završila za odjevnog tehničara u obrtničkoj školi u Požegi. Godine 2012 sam osvojila prvo mjesto na natjecanju iz konstrukcije. Voljela sam tu školu i zanat. Čak kada smo bili u Berlinu, dok sam bila na porodiljnom, radila sam svakojake stvari na kućnoj mašini. Uvijek mi je bila želja imati nešto svoje. Čak sam tamo planirala to otvoriti. Kada sam došla ovdje, sašila sam kćeri haljinu za priredbu, pa su me pitali zašto se ne bavim time. Onda sam razgovarala s curom koja je otvorila svoj obrt za nokte, te mi je rekla da imam mogućnost korištenja mjera za samozapošljavanje. Krenula sam istraživati je li na ovom području potrebno moje zanimanje i usluge. Otišla sam u PLINK (Pleternički inkubator), gdje su mi rekli da mogu imati svoj prostor, olakšice prve tri godine. Prve godine ne plaćaš najam, samo režije, drugu godinu oni plaćaju 75 %, treću 50 %.. Kada pogledam, ova sobica je sasvim dovoljna za mene. Imam dvije godine gdje me država podupire.

-Koje poticaje koristite

- Poticaje s Hrvatskog zavoda za samozapošljavanje , dobila sam 110 tisuća kuna. Napisala sam poslovni plan, priložila sam popis strojeva koji su mi potrebni, objasnila što bi ja to radila, koliko bi to bilo mjesečno..pa se trudim da sve tako i ide po planu. Svu sam im dokumentaciju priložila, te samo moram imati priloženo da uredno plaćam zdravstveno, mirovinsko, doprinose, te moram zaraditi pedeset pet tisuća kuna godišnje. Smatram da to mogu u dvije godine. Sad, da li ću nakon dvije godine ostati raditi ili ću zatvoriti, to je do toga kako se uspijem plasirati na tržištu.

-Rekli ste da ste nakon mjesec dana zadovoljni

- Da, neočekivano puno. Mislila sam da će to ići polako. U ovom mjesecu sam uspjela zaraditi doprinose i malu plaću.

-Imate li poticaj od Grada Pleternice

- Imam poticaj da si uzmem još jedan stroj. Problem je jer sam sama, sve moram obaviti samostalno. Ako bude krenulo, morat ću nekoga zaposliti. Teško mi je raditi administrativni dio zajedno s poslovnim djelom. Ako zaposlim nekog dobila bi poticaj za zapošljavanje, pa za stroj koji bi se koristio za uvezivanje loga na radu odjeću. To većina ljudi traži. Naljepnice se skinu od pranja, pa nije privlačan izbor. Postoji natječaj gdje mi oni plaćaju stroj 75 % , a ja 25 %. Kada kreneš u takav posao, moraš očekivati da svoj dio moraš uložiti. Nije samo da ti je sve dano. Moraš uložiti, unaprijediti se, pratiti trendove. Ovi strojevi su izašli tek prije godinu dana. Imam viziju da će ovo biti puno više. Da će biti više zaposlenih, da će biti veći prostor...Je li to želja ili budućnost, vidjet ćemo. Nadam se tome. Ipak imam dvije kćeri, možda bi htjele to naslijediti.