Tim povodom, 9. siječnja planiraju demonstrativno spaliti svoje uniforme ispred zgrade Gradske uprave. Ova odluka dolazi nakon što, prema riječima mažoretkinja, gradonačelnik Tomislav Tomašević nije osigurao nijedan euro za njihovo financiranje otkako je preuzeo vlast.

Povijest uspjeha i trenutak propasti

U posljednjih 30 godina, Zagrebačke mažoretkinje postale su institucija s više od 5000 nastupa, 19 titula europskih prvakinja i 23 domaća prvenstva. Njihovi nastupi su godinama bili nezaobilazan dio gradskih manifestacija, ali sada su suočene s financijskim kolapsom.

"Potrošile smo preko 70 tisuća eura privatnog novca i više nemamo ni za osnovne troškove. Na računu nam je ostalo svega 900 eura, uniforme su nam stare 14 godina i raspadaju se, a nemamo ni sredstava za nove," navode mažoretkinje.

Osim toga, zbog financijske krize smanjile su broj treninga za 60 posto, prepolovile broj članica i grupa, otpustile djelatnike i srezale sve moguće troškove. "Mi ne možemo biti komercijalni projekt," poručuju, ističući kako su tijekom 27 godina redovito dobivale subvencije od grada, sve do dolaska aktualnog gradonačelnika.

Tomaševićev odnos i ideološke podjele

Mažoretkinje ističu kako su gradonačelnika Tomaševića više puta pokušale kontaktirati, no on ih je ignorirao. Posljednji sastanak s predstavnikom Grada, Darkom Totom, završio je obećanjem pomoći, koje se nije ostvarilo.

S druge strane, Tomašević se suočava s optužbama da sredstva grada preusmjerava prema ideološki bliskim organizacijama. Mediji navode kako je antikapitalističkoj udruzi Blok dodijeljeno dodatnih 30 tisuća eura, dok je za LGBTIQ programe izdvojeno više od 110 tisuća eura. Mažoretkinje, unatoč svome doprinosu gradu, nisu ostvarile "dovoljan broj bodova" na natječaju za financiranje, tvrde iz Grada.

Komentar: Kraj jedne ere i pitanje prioriteta

Ovaj slučaj otvara širu raspravu o prioritetima gradske vlasti. Zagrebačke mažoretkinje nisu samo kulturna tradicija, već i simbol grada na međunarodnoj sceni. Njihov nestanak znak je propusta, ne samo financijskog, već i u prepoznavanju značaja lokalne kulture i sporta.

Ako gradski proračun može iznaći sredstva za razne ideološke projekte, postavlja se pitanje zašto nije bilo mjesta za instituciju poput mažoretkinja. Ovo nije samo kraj jedne tradicije, već i upozorenje o tome kako se tretiraju oni koji su desetljećima doprinosili identitetu Zagreba.