Jer nema riječi o tome da bi ministar imenovao nekog vršitelja dužnosti ravnatelja VSOA-e. To je zapravo unaprijed bilo jasno, jer za to nema ustavnih i zakonskih pretpostavkl. No, može se, ako se o tome slože, ono što je i sam Lozančić bio predložio - da netko u postojećem sustavu bude ovlašten za potpisivanje dnevnih tehnikalija, kako bi vrh službe mogao funkcionirati na tehničkom minimumu.

Plenković je danas kompromisno popustio, jer ne inzistira na slovu zakona, koji navodi da premijer i predsjednik utvrđuju kandidata na temelju prijedloga ministra, već nudi i ono što u zakonu ne piše - prethodno usuglašavanje na kojem bi sudjelovali potpredsjednik Medved i Lozančić ili netko drugi iz ureda PRH.

Što su intencija i bit zakona u kojem se navodi procedura imenovanja ravnatelja VSOA-e, u kojem eksplicitno stoji, sviđalo se to nama ili ne, da je ministar obrane taj koji predsjedniku i premijeru predlaže kandidata za ravnatelja VSOA-e

Milanović laže kad predvidljivo tvrdi da ni tu nema ministra obrane. VSOA je i dalje u sustavu MORH-a, ministar obrane je po logici i dalje taj koji bi trebao raspolagati svim informacijama za predlaganje najboljeg kandidata, ali u svrhu sprečavanja zloporaba, nametnuti su mu osigurači - za samo imenovanje po slovu zakona nužni su potpisi predsjednika i premijera koji kandidata utvrđuju tražeći pritom i mišljenje nadležnog saborskog odbora. Predsjednik, kao i premijer, može odbiti taj prijedlog, ali već 5 mjeseci on ga odbija uopće uzeti u razmatranje, s neodrživim izgovorom da ga je dobio od ministra obrane - koji je po zakonu jedini ovlašten predlagač. Milanović je, dakle, taj koji bojkotira ustavnu i zakonsku proceduru.

Što govori činjenica da su potrebni potpisi Predsjednika i premijera Samo to da se oni o imenovanju moraju složiti. Nije tu samopodrazumijevajuće nikakvo zajedničko vijećanje oči u oči, formalni sastanak za usuglašavanje uopće nije nužan, u modernim vremenima postoji širok izbor sredstava komunikacije - od golubova pismonoša pa nadalje:-P

Jedino za što Milanoviću treba sastanak oči u oči jest kako bi nametnuo da se ispod stola kumovski po načelu pola meni, pola tebi, u paketu podijele sve druge funkcije, od veleposlaničkih nadalje. Kad bi on za nekog svojeg frenda iz Tača osigurao veleposlaničko mjesto npr. u New Yorku, a mjesto ravnatelja VSOA-e upalo u "Plenkovićevu kvotu", tad bi mu bilo svejedno je li taj kandidat hadezeovac ili klingonac. Kad sam Milanovića prije nekoliko mjeseci pitao, odgovorio je nedvosmisleno - nema imenovanja novog ravnatelja bez dogovora u paketu.

Eto, o tome je riječ, o nametanju podjele plijena, ni više ni manje.