Nakon što je riječki mural posvećen HOS-u, Vukovaru, Kninu te 111. i 128. brigadi Hrvatske vojske ponovno obnovljen, gradonačelnica Iva Rinčić odlučila je za isti stol okupiti predstavnike braniteljskih udruga i Armade.

Pokušaj da se dogovorom pronađe rješenje prihvatljivo svim stranama nije, međutim, naišao na razumijevanje supetarske gradonačelnice Ivane Marković. Ona je iz Supetra odlučila objasniti riječkoj kolegici kako bi trebala voditi Rijeku.

Marković je dogovor i razgovor s braniteljima proglasila kapitulacijom pred ulicom, a Rinčić praktično optužila da je izgubila politički autoritet.

Rinčić razgovara, Marković bi pokazivala silu

Grad Rijeka prethodno je naredio uklanjanje dijela murala na Škurinjama s grbom HOS-a i natpisom „Za dom spremni“. Mural su potom pripadnici Armade i hrvatski branitelji ponovno obnovili.

Uz obilježje HOS-a osvježeni su i prošireni motivi posvećeni Vukovaru, Kninu te 111. i 128. brigadi Hrvatske vojske. Ti braniteljski motivi nisu bili sporni podnositeljima prijave. Prijepor se odnosio na pozdrav „Za dom spremni“.

Suočena sa situacijom u kojoj bi svako novo prebojavanje vjerojatno izazvalo novu obnovu, Iva Rinčić odlučila je pokušati prekinuti začarani krug razgovorom s braniteljskim udrugama i predstavnicima Armade.

Takav potez može se smatrati političkim realizmom. Gradonačelnica nije odustala od zakona ni gradskih propisa, nego je pokušala pronaći rješenje koje neće dodatno podizati napetosti i ponižavati branitelje čija su imena i obilježja također dio murala.

Ivana Marković u tome je, međutim, vidjela slabost.

Marković: Grad je preuzela ulica

– U slučaju Rijeke, ulica se izborila za vođenje grada. Ne procedura. Ne institucije. Ne zakon. Sila – poručila je supetarska gradonačelnica.

Rinčić je optužila da je dopustila rušenje autoriteta institucija i ustvrdila kako gradonačelnica više nema politički autoritet voditi grad ako gradske odluke ne provode institucije, nego ih određuju oni koji su glasniji i spremniji na pritisak.

Teške su to riječi gradonačelnice Supetra upućene kolegici koja vodi gotovo 50 puta veći grad i pokušava smiriti sukob koji nije sama stvorila.

Marković pritom razgovor s legitimnim braniteljskim udrugama i navijačkom skupinom svodi na popuštanje pred ulicom, kao da svaki dogovor predstavlja poraz države. No zadaća gradonačelnika nije samo slati komunalne službe da prebojavaju zidove. Ponekad je potrebno okupiti sukobljene strane i pronaći rješenje koje će spriječiti nove podjele.

Antifašisti optužuju, gradonačelnice se prepiru

Dodatno ulje na vatru dolila je Antifa Rijeka objavom snimke obnove murala. Sudionike su nazvali „fašističkim huliganima“, tvrdeći da su pojedinci salutirali Mussoliniju i Paveliću, dok su policiju optužili za zatvaranje očiju pred bezakonjem.

Takve kvalifikacije dodatno su zaoštrile sukob i gotovo potpuno potisnule činjenicu da mural ne čini samo sporni pozdrav. Na njemu se nalaze Vukovar, Knin i obilježja postrojbi Hrvatske vojske čiji je doprinos obrani zemlje neupitan.

Iva Rinčić upravo zbog toga pokušava razdvojiti poštovanje prema hrvatskim braniteljima od pravnog i povijesnog prijepora oko pozdrava „Za dom spremni“.

Ivana Marković ne nudi rješenje za Rijeku. Ona nudi lekciju o tome kako bi se gradska vlast trebala ponašati, ne vodeći računa o odnosima, ljudima i napetostima s kojima se njezina riječka kolegica mora suočiti.

Nazor: HOS-ovci su bili hrabri, ali nisu obranili Hrvatsku sami

U cijeloj raspravi vrijedi podsjetiti i na odmjerene opservacije povjesničara Ante Nazora, ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.

Nazor ne osporava hrabrost pripadnika HOS-a niti njihovo sudjelovanje u nekim od najtežih bitaka. Istodobno upozorava da nije primjereno stvarati dojam kako se bez HOS-a Hrvatska ne bi uspjela obraniti.

Prema njegovim podacima, kroz postrojbe HOS-a u Hrvatskoj tijekom 1991. godine prošlo je oko 3100 ljudi. Početno su djelovale kao stranačke formacije HSP-a, a potom su uklopljene u Zbor narodne garde i Hrvatsku vojsku.

Dio vodstva HSP-a i pripadnika HOS-a ideološki se pozivao na NDH te koristio njezine simbole. Zbog toga je HOS dobio znatno veći medijski prostor od svoje stvarne brojnosti i uloge na ratištu, osobito u srbijanskoj propagandi koja je Hrvatsku pokušavala prikazati kao nasljednicu ustaške države.

Nazor podsjeća da je i Franjo Tuđman crne odore, pozivanje na NDH te znakovlje i pozdrav HOS-a smatrao neprihvatljivima i štetnima za budućnost Republike Hrvatske.

To ne briše ratne zasluge pripadnika HOS-a. Oni su bili hrabri hrvatski branitelji koji su odlazili u najteže bitke. Ali nisu bili jedini, niti su sami obranili Hrvatsku. Najveći teret rata nosile su gardijske brigade, postrojbe Hrvatske vojske i specijalna policija.

Zato nije primjereno isticati samo simbole HOS-a, a zanemarivati zastavu podignutu na Kninskoj tvrđavi 5. kolovoza 1995. godine – zastavu pobjede, slobode i demokratske Hrvatske.

Dogovor nije kapitulacija

Riječki problem neće nestati još jednim prebojavanjem zida, kao što neće biti riješen ni međugradskim prepucavanjem Ivane Marković i Ive Rinčić.

Ostaje činjenica da Grad Rijeka mora poštovati zakon, ali i da branitelje ne može tretirati kao problem koji treba ukloniti zajedno s bojom na zidu. Upravo zato razgovor s braniteljskim udrugama nije kapitulacija pred ulicom, nego pokušaj da se iz sukoba izađe bez novih poniženja i podjela.

Ivana Marković može držati lekcije iz Supetra. Iva Rinčić ipak mora pronaći rješenje za Rijeku.