Josip Dabro, travnički diplomant, dakle, veliki vezir kineziologije, ministar je poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.
Poljoprivrednih površina imamo ukupno dva milijuna i sedamsto tisuća hektara (na našu sramotu, obrađujemo ih samo milijun i pol), gotovo polovica Hrvatske nalazi se pod šumama, a koliki prostor zauzimaju naše more, rijeke i jezera, ni pored najbolje volje nisam uspio saznati, iako je jasno da se radi o brojci od koje boli glava. Kad ispod svega podvučemo crtu, nema nikakve dvojbe: od Dabrina ministarskog resora ne postoji širi i veći.
Unatoč magnitudi moći kojom odnedavna raspolaže, on se trudi ostaviti dojam kako se nije promijenio, još uvijek je onaj stari, samozatajni i ponizni čovjek kakav je bio dok je marljivo služio u Otoku kao de jure „suradnik u gradu”, a de facto komunalni redar.
Tako je, primjerice, nekidan odbio stan od 92 kvadrata, a prihvatio znatno manji, od mršava 62 četvorna metra. „Mi smo u službi države, tu smo da radimo i prespavamo koliko možemo spavati a ne da imamo neke vile i dvorce”, objasnio je svoj izbor.
Tome je, međutim, dodao i opasku kako je ponuđeni stan uklet, što će reći da se on ustvari uplašio mogućnosti da završi kao prethodni vlasnik Mario Banožić koji je, kao što znamo, skrivio prometnu nesreću u kojoj je smrtno stradao jedan građanin, zbog čega je smijenjen s dužnosti ministra obrane, a, barem u teoriji, ima lijepe izglede biti osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu.
Tom izjavom naoko skromni Dabro samoga je sebe razotkrio kao čovjeka koji je prije svega praznovjeran. I to toliko da nije ni pokušao zatražiti stručnu pomoć nekoga tko je kvalificiran za skidanje uroka. Kao travnički diplomant, mogao je, recimo, stupiti u kontakt s nekim tamošnjim ghostbusterom koji skida sihire, ali se ipak nije odlučio za to. Što je sigurno, sigurno je, bolje manje, a slađe, zaključio je Dabro, pa izabrao kudikamo skromniji smještaj, ali zato bez poltergeista.
Opaska o ukletosti jednog stana može nam ponešto reći i o tome koji će biti njegovi prioriteti na mjestu prvog čovjeka hrvatskog agrara, šumarstva i ribarstva. Siguran sam da će se on, prije svega, pozabaviti pitanjem uzgoja češnjaka, odnosno značajnim proširivanjem proizvodnje te začinske biljke iz roda Alliacaeae koja nije nezamjenjiva samo u kulinarstvu, nego i u zaštiti, kako ljudi tako i nekretnina nad kojima se nadvila neka demonska prijetnja.
A kad riješi pitanje bijelog luka, pozabavit će se glogom (lat. Crataegus), velikim i brojnim rodom iz porodice ružovki, koji obuhvaća 380 priznatih vrsta grmova i niskih stabala, čiji su plodovi dušu dali za izradu marmelada, želea i kompota, a kolci služe kao vrlo učinkovito oružje za neutralizaciju vampira.