U izbornoj godini ljeto bude međuvrijeme, famoznih sto dana mira za vladu, dok se ne uplovi u jesen i zimu razočaranja i nezadovoljstva. Takav je tajming bio i za ove parlamentarne izbore, koji nisu bili svibanjski, ali jesu proljetni. Vrijeme održavanja izbora utjecalo je na to da se u izborima premalo spominjala riječ važna za zimu, ali i za aktualni hrvatski politički život u cjelini - plin.

Naime za plin se veže djelatnost Pavla Vujnovca, čija tvrtka Prvo plinarsko društvo ostvaruje velike prihode na trgovini tim energentom, zakupljuje skladišne prostore u LNG terminalu na Krku, plin kupuje od HEP-a i za jedan cent, a prodaje ga znatno skuplje. A barem jednu od Vujnovčevih tvrtki, PPD, veže se za Domovinski pokret, stranku koja je prije nekoliko tjedana dogovorila koalicijsku vladu s Hrvatskom demokratskom zajednicom. Mario Radić, dopredsjednik, a po nekima i predsjednik DP-a, ima poslovne veze s Vujnovcem, pa je neki kreativniji i duhovitiji pratitelj hrvatskog političkog života u kratici PPD iščitao da su politički program i želje DP-a: Plin, Poljoprivreda i Demografija.

S plinskim biznisom veze ima i Ante Šušnjar, novi ministar gospodarstva iz DP-a, koji s obitelji u Bosni i Hercegovini trguje plinom, ma koliko predsjednik stranke Ivan Penava umanjivao njegovu djelatnost na puko punjenje plinskih boca za kućanstvo. Plin je najvažnija riječ hrvatske politike posljednjih mjeseci, a u vremenu pred nama bit će to još i više.

DA JE BILA CIČA ZIMA...

Da su parlamentarni izbori bili u cičoj zimi, priča o kontroli plina i energenata puno bi snažnije odjeknula, birače bi puno više zanimalo tko i po kojoj cijeni osigurava plin za grijanje. Pa i ako je cijena subvencionirana, biračko tijelo ne voli otkrića da netko na tome bere dobre profite, i plinske boce i novce. Na ovim izborima u proljeće, uz Turudića, Ustavni sud i visoke temperature, plin nije bio tema.

A plin jest tema, i to itekakva. S napadom Rusije na Ukrajinu i od SAD-a nametnutim bojkotom uvoza ruskog plina, plin je postao globalna priča, naročito za Njemačku koja je s Rusijom sagradila plinovod Sjeverni tok i čije su elektrane za golemu industrijsku proizvodnju bazirane na plinu. Hrvatska elektroprivreda je veliki kupac i korisnik plina, a kratica poduzeća HEP ostavlja mogućnost za buduće obogaćivanje značenja s, na primjer, Hrvatska energija i plin. U Hrvatskoj se plinom bavi naravno Ina, poznata i pod "naftalinskim" imenom Ina naftaplin. Mađarski vlasnici hrvatskoj su strani prepustili plinski biznis, pa dok se oni molaju u moru nafte, Hrvati se dure s plinom. Mogućnost upravljanja plinom dovela je do afere "plin za cent" i izvlačenja goleme količine novca, čak milijarde kuna.

Na Krku je, unatoč protivljenju ekologa i lokalne zajednice, sagrađen LNG terminal. On se sada pokazao važnim za opskrbu energijom Hrvatske i susjedstva i zlatnom kokom u kojoj se skladišni prostori zakupljuju godinama unaprijed gotovo metodom najbržeg prsta i ne pitajući za cijenu, a PPD je brz i revan zakupac skladišnih prostora.

Iako nismo ovisni o plinu ni izbliza tako kao Njemačka, niti imamo izbliza toliku industriju, a ni plaće i životni standard, povijest plinarstva na ovim prostorima stara je i bogata, znatno starija od Ine naftaplina i PPD-a. Ona ne obuhvaća samo plinske svjetiljke, kojima se i danas koriste naši manipulatori i psihički zlostavljači na najvišim razinama, nego i vrijeme kada strujna mreža nije bila toliko razvijena i kada je plin bio važan energent. U Splitu je najrazvikaniji simbol grada, Hajduk, igrao na stadionu pored Plinare, što je zabilježeno u jednoj od najpoznatijih starijih navijačkih pjesama. Ta bi pjesma i danas mogla biti odlična marketinška spona za slavni klub i bogatog sponzora, na primjer: "Na staroj Plinari zastava vijori i ona govori PPD/ HEP... je najbolji". Dobro sponzoru, dobro Hajdukovoj blagajni, drago navijačima.

ŠATOR I PLINSKE BOCE

Kada je u Domovinskom ratu Peruća bila okupirana, a Split ostao bez struje, to je dijelom riješeno instaliranjem plinskih agregata na kojima su se neki poprilično obogatili, ali ne i Pavao Vujnovac koji je tada još bio mlad i zelen za takve poslove. Zanimljivo je da se na Perući, simbolu splitske hidroenergije, 2017. godine htjelo graditi plinsku elektranu, u što je bio uključen Zoran Burić, suprug tadašnje ministrice vanjskih poslova Marije Pejčinović Burić, ali su gradnju prosvjedima zaustavili nezadovoljni građani.

Za razliku od 1945. godine, kada je odmah poslije rata krenula elektrifikacija, 1995. se na intenzivnu plinofikaciju čekalo barem jedno desetljeće. Prije desetak godina i ona se razmahala, provlačio se plinovod uz Dalmatinu, a po Splitu i drugim gradovima kopale su se plinske instalacije uz ambulante, škole i vrtiće, nudilo se i izvodilo postavljanje plinskih instalacija u stanove. Poslije ekonomske krize iz 2008. plin je bio najjeftiniji energent koji se masovno uvodio i u automobile.

Plin je odigrao važnu ulogu i u novijoj hrvatskoj povijesti, kada su prosvjednici protiv vlade Zorana Milanovića, koji su se utaborili ispred sjedišta ministra branitelja Freda Matića, u jednom momentu višemjesečnih prosvjeda pojavili s plinskim bocama. Zanimljivo je da je dio političara današnje vladajuće koalicije blizak stavovima i idejama tadašnjih prosvjednika, a još je zanimljivije kolika je opasnost za građane, grad i državu bila od nekoliko boca plina, kojima su trgovali politički mikropoduzetnici, dok danas imamo posla s grosistima koji barataju s neusporedivo većim količinama opasnog energenta.

S obzirom na to da se ratu u Ukrajini ne vidi kraja kao ni ekonomskim sankcijama protiv Rusije pitanje plina i cijene energenata i dalje će biti od velike važnosti. Posebno u Hrvatskoj u kojoj je Domovinski pokret dio Vlade. Kao što prosječni građanin ne smije zaboraviti PIN, hrvatski premijer ili ministar gospodarstva ne bi smjeli zaboraviti plin. U nerazvijenim domaćim tržišnim odnosima, gdje država regulira skoro sve od cijene struje preko ulja i određenih pozicija mesa i peradi do toalet papira, nije neizgledna mogućnost da se nekadašnja planska privreda zamijeni plinskom, a Severinina pjesma s Eurosonga "Gas, gas" dobije novi život i potisne Baby Lasagnu sa refrenom "Plin, plin, mali, mali, meni toga fali...".

SUD JAVNOSTI

Šalu na stranu, izravniji potezi s plinom izložit će DP i PPD pažnji i sudu javnosti, što poslovni ljudi ne vole, ali političari to moraju trpjeti. Ako je točno da je postojeća koalicija zasnovana na plinu, koji je po definiciji toskičan, postoji realna mogućnost da i sama koalicija HDZ-a i DP-a bude plinovita, pa i eksplozivna. Ako se prijeđe na kruta ili tekuća goriva ili klasične energente ili se promijene energetske okolnosti i pojavi novi dobavljač, mogla bi se rasplinuti i srušiti kao most.

U svemu tome naravno da ima mjesta za zabrinute građane koji strepe da s plinskim terminalima ne ulazimo u politički terminalnu fazu da se trguje s opasnim stvarima i da ta trgovina bude svima providna. Sigurnosni aspekt svega je najvažniji. Iskustvo stana ili poslovnog prostora razorenog eksplozijom plina, navodi da se zapitamo može li tako biti i sa državom Kakva bi to detonacija i šteta bila da u državnoj kužini ili u podrumu eksplodira plin koji je pogoni Valjda oni zaduženi za sigurnost upravljanja o tome vode računa jer je lakše živjeti bez plina nego bez budućnosti.