Prema posljednjim istraživanjima javnoga mnijenja, u Republici Hrvatskoj više od 90% građana nema povjerenje u hrvatsko pravosuđe, smatra ga lošim, nekompetentnim i u velikoj mjeri korumpiranim.
Nebrojeni su primjeri kršenja prava građana koji na sudovima nisu uspjeli ostvariti svoja prava unatoč tome što su zakoni na njihovoj strani.
Nedavno smo pisali o slučaju majke čije se dijete odlukom suda nalazi u Domu za odgoj djece i mladeži u Puli i kojoj je praktički onemogućen kontakt sa svojom kćeri unatoč željama i majke i kćeri da se viđaju, a što je pravo koje im zakoni i omogućavaju.
Majka je još 9. svibnja 2023. Općinskom sudu u Puli uputila prijedlog za uređivanje susreta i druženja sa svojom maloljetnom kćerkom obrazloživši svoj prijedlog važnošću takvih susreta za emotivni razvoj djeteta. Sudu je predložila da im omoguće kontakte od petka do nedjelje te tijekom državnih praznika i blagdana kako bi mogla razvijati svoj odnos s kćeri. No, od suda nije dobila nikakav odgovor već više od 8. mjeseci unatoč pet poslanih požurnica. Kako navodi majka, u međuvremenu se stanje njene kćerke u domu drastično pogoršalo, do te mjere da je završila u dječjoj bolnici zbog komplikacija sa zdravljem. Što se događa sa zdravljem njene kćerke u domu, je li joj što potrebno, njena majka ne zna i ne može znati. Dok se požurnice gomilaju u sutkinjinom spisu, majci ostaju javni apeli, pisanje Vladi, ministrima i Predsjedniku Republike.
Ovakvo postupanje vrlo izgledno predstavlja kršenje odredbi Obiteljskog zakona od strane uredujuće sutkinje Općinskog suda u Puli Tamare Dagostin Mušković. Odbijanje donošenja odluke po prijedlogu dulje od osam mjeseci zasigurno je jedan od razloga zbog kojih 90% građana Hrvatske pravosuđe smatra katastrofalnim, ali i korumpiranim. Ne zvuči normalno i u skladu sa strukom da se maloljetnom djetetu, suprotno njegovoj volji i željama onemogućavaju susreti sa roditeljima.
Članak 347. stavak 4. Obiteljskog zakona jasno propisuje da sud odluke u ovakvim postupcima kakav je pokrenula majka mora donijeti u roku od 30 dana od dana pokretanja postupka. Uredujuća sutkinja taj je rok prekršila već sedam puta, ignorirajući svaku požurnicu majke.
Sutkinja Dagostin Mušković nije smjela, niti to smije i dalje, ignorirati zahtjeve majke za donošenjem odluke kojom bi se majki i kćeri omogućili susretu jer je na to ponovo obvezuje Zakon. Tako Obiteljski zakon u članku 536. propisuje da će sud na zahtjev roditelja odlučiti o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom privremenom mjerom, a u stavku 5. istoga članka propisano je da je sud dužan omogućiti djetetu izražavanje mišljenja i njegovih vlastitih želja.
Ništa od onoga što propisuje zakon nije se dogodilo, majka i kćerka iz Pule i dalje ne mogu se viđati, a sutkinju očito nitko i ništa ne može natjerati da radi svoj posao sukladno zakonu.
Kako u ovakvim slučajevima kao što je ovaj iz Pule vjerovati da institucije rade svoj posao odgovorno i savjesno, u najboljem interesu djece, ako suci koji bi prvi morali poštivati zakone do zadnjeg slova iste ignoriraju Odgovor se lako pronalazi u spomenutoj anketi u kojoj preko 90% građana pravosuđe smatra jednim od najvećih problema hrvatskog društva.
