Politika i društvo

Najbogatijoj vjerskoj zajednici koju financiraju i Hrvatska i Srbija prijeti financijski slom

Najbogatijoj vjerskoj zajednici koju financiraju i Hrvatska i Srbija prijeti financijski slom

Nagledala se hrvatska javnost posljednjih godina svega i svačega, ali to da jedna vjerska organizacija može doći do stečaja ni u Lijepoj Našoj nije učestala pojava. Unatoč tomu, kada je posrijedi Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj, upravo se to čini kao gotovo neizbježan scenarij.

Naime, zagrebački Trgovački sud 19. prosinca zakazao je ročište na kojem će se odlučivati o prijedlogu otvaranja stečaja nad Srpskom pravoslavnom crkvom u Hrvatskoj, Eparhijom zagrebačko-ljubljaskom.

Isti je sud naredio mitropolitu Kirilu Bojoviću da im dostavi popis imovine, ali i obaveze Eparhije, a u sudskoj odluci koju potpisuje sutkinja Jadranka Mađeruh podsjeća se i kako je početkom listopada već bio obustavljen skraćeni stečajni postupak koji je pokrenut na zahtjev Fine te je odlučeno da će se postupak nastaviti primjenom općih odredbi Stečajnog zakona.

Kao obrazloženje za to navodi se da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da društvo raspolaže imovinom i nekretninama upisanima u zemljišne knjige koje vodi Općinski sud u Puli. U sudskoj dokumentaciji nije naveden iznos dugovanja Eparhije, ali je svejedno Financijska agencija pozvana da dostavi potvrdu o stanju žiro-računa dužnika neposredno prije zakazanog ročišta.

Godinama se smatralo i vjerovalo da SPC ne bi trebao imati problema s financijama jer milijune ne dobivaju samo iz hrvatskog proračuna nego i iz državne blagajne susjedne Srbije. Pritom treba imati na umu da Crkva za svoje aktivnosti ne plaća porez, a uz to SPC raspolaže ogromnom imovinom.

Nemalo iznenađen

Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj se nalazi u zagrebačkoj Ilici br. 7. Zagrebačko-ljubljanski mitropolit Kiril Bojović je naslijedio Porfirija Perića. Bojović je inače na glasu kao zagovornik takozvanog ruskog svijeta koji je gotovo cijelo službovanje proveo u Crnoj Gori, iz koje je slao poruke u kojima je Rusiju komparirao s Trećim Rimom, što se smatra jednom od središnjih točaka agresivne doktrine takozvanog ruskog svijeta.

U tom kontekstu progovarao je i o jedinstvenom carstvu od Vladivostoka do Jadrana pa su se shodno tome iz prvih redova SPC-a mogle čuti raznorazne teorije, no sve donedavno nije se moglo čuti ništa precizno o njihovu financijskom stanju, niti su ove informacije u domaćim srednjostrujaškim medijima popraćene onako kako bi bile da se Kaptol nađe u ovakvoj vrsti problema.

Stoga ostaje nepoznato zašto je Eparhija pred stečajem, a ostaje i dojam netransparentnosti jer nije poznato komu i koliko te za što duguju. Ne samo da ovi podaci nisu poznati javnosti nego ni njima, pa i o samom stečaju sve do objave sudske odluke ništa nije znao ni predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac, koji je, referirajući se na ovu temu, rekao kako je ostao ”nemalo iznenađen kada je pročitao vijest o mogućem stečaju.

”Iskreno, ne znam kako je to moguće kada država vodi računa da svaka vjerska organizacija, pa tako i SPC, bude financijski stabilna. Što se mene tiče, mislim da nema govora o stečaju i da do njega neće doći, komentirao je Pupovac u razgovoru za Novu TV. Ono što, međutim, i Pupovac odbija otvoriti kao ključno pitanje vezano uz ovu temu narodski bi se moglo svesti na poštapalicu ”di su pare i je li u konačnici moguće da je i u ovoj priči netko imao preduge prste Zanimljivo je da službenog očitovanja, pa ni službenih informacija od SPC-a nema, a zašto oni šute, to je također pitanje na koje odgovor nije moguće dobiti službenim putem jer na upite ne odgovaraju.

Veliki troškovi

Ono što se službeno ipak može doznati jest da se SPC dominantno financira iz Srbije. Premda ni za to ne postoje konkretni podaci, nedvojbeno je da Srbija redovito izdvaja ogroman novac za financiranje pravoslavne crkve, što iz tekućih godišnjih budžeta, što raznim drugim oblicima plaćanja.

Prema pisanju srbijanskih medija, samo su 2021. godine tri eparhije Šumadijska, Niška i Bihaćko-petrovačka dobile ukupno oko 2,46 milijuna eura iz proračunske rezerve, a srpska vlada SPC-u je uplaćivala sredstva uz razna opravdanja pozivajući se na pomoć u izgradnji ili obnovi manastira ili pak za uređenje platoa, a ponekad i zbog teške situacije, u što ni oni koji su se o ovoj temi raspisali u srbijanskim medijima nisu skloni vjerovati.

Da je država velikodušna prema Crkvi, može se iščitati i iz poruka srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, koji je još 2020. godine izjavljivao kako je za tri i pol godine samo za izgradnju Hrama svetog Save izdvojeno 43 milijuna eura.

Ono što se u desnim krugovima nerijetko spominje kada je posrijedi Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj jesu upravo financije, ali i njihovo djelovanje kroz koje se, kako se tvrdi, nerijetko promovira velika Srbija, što bi se moglo zaključiti i iz toga što su, primjerice, odlikovali ratnog zločinca Vojislava Šešelja. Treba znati da i svećenike SPC-a koji su uglavnom srpski državljani plaća hrvatska vlast. Neformalno se može čuti da hrvatska vlada pokriva i njihove godišnje troškove koji nisu definirani, već ih SPC sam ispostavlja još od početka 2000. godine na temelju ugovora s tadašnjom SDP-ovom vladom koju je predvodio pokojni Ivica Račan.

{youtube}9oI6ugvHBgY{/youtube}

Uz to što se SPC financira iz proračuna, oni u Hrvatskoj, i to mahom po Zagrebu, iznajmljuju brojne nekretnine koje posjeduju, a taj novac šalje se u Srbiju za financiranje Srpske pravoslavne crkve. Ona je poslije rata uspjela vratiti tapije pa su joj one priznate kao razni lokali, zgrade i stanovi širom glavnoga hrvatskog grada, i to na veoma atraktivnim lokacijama.

Brojne nekretnine

Lokali, stanovi pa i cijele zgrade u strogom središtu Zagreba oko Cvjetnog trga i Trga bana Jelačića u vlasništvu su SPC-a, a prema neslužbenim procjenama, SPC u Hrvatskoj ima tapije na oko 700 hektara zemlje, 2300 hektara šume te na desetak zgrada, parohijskih domova i crkvišta. Među ostalim, SPC u svojem vlasništvu ima hotel Banija u Petrinji, Učenički dom i Higijenski zavod u Karlovcu, Glazbenu školu ”Josip Runjanin u Vinkovcima te Srpski dom u Vukovaru. Posjeduju i više objekata u Dalju, Šibeniku i Daruvaru te nizu drugih gradova, dok u strogom centru Zagreba imaju četiri stambeno-poslovne zgrade s četrdesetak stanova.

Njihova knjižara Prosvjeta koja se nalazila neposredno uz spomenik banu Jelačiću također je u vlasništvu SPC-a, baš kao i zgrada nekadašnjeg najpopularnijeg zagrebačkog kina Kina Zagreb, koja je također njihovo vlasništvo, kao i crkva na Preradovićevu trgu.

Koliko točno SPC u Hrvatskoj zarađuje od svojih nekretnina nije poznato, a nije poznato ni koliko uprihode od donacija, no prema istraživanju Insidera, od 2002. do početka 2017. Srbija je za potrebe svih crkava i vjerskih zajednica izdvojila oko 90 milijuna eura, od čega se najviše sredstava slilo upravo na račun Srpske pravoslavne crkve koja se među ostalim bavi i gradnjom nekretnina pa je tako u Bloku 32 u Novom Beogradu osvanuo luksuzni stambeno-poslovni kompleks kojem je SPC jedan od investitora.

Prije nekoliko godina pisalo se da je Srpska crkva, premda službeno nije registrirana kao tvrtka, jedna od najuspješnijih tvrtki, kao i da je, kada su prihodi posrijedi, u Srbiji na trećoj poziciji odmah iza NIS-a i EPS-a jer u svojih 40 eparhija godišnje prikupi 140 milijuna eura.

Kako su onda u svemu tome uspjeli dogurati do stečaja pitanje je svih pitanja, a pitanje je i zašto je time iznenađen Pupovac koji u Hrvatskom saboru sjedi kao predstavnik srpske nacionalne manjine, ali po svemu sudeći i kao predstavnik velikog hrvatskog političkog apsurda jer Pupovac kao zastupnik u Saboru izravno pogoduje Srpskom narodnom vijeću koje je registrirano kao udruga i kojem je dugogodišnji predsjednik.

Kao član Savjeta za nacionalne manjine, Pupovac naime odlučuje o dodjeli sredstava SNV-u kojim predsjeda, što je u najmanju ruku sukob interesa. Ovaj se način dodjeljivanja sredstava smatra i protivnim Ustavu, a treba napomenuti da SNV pod kulturne manifestacije za koje se izdvajaju proračunska sredstva već godinama podvaljuje i neustavne, odnosno nenamjenske stavke, tj. povijesne događaje koji nemaju neke veze s kulturom i identitetom Srba u Hrvatskoj kao što je primjerice Dan ustanka naroda Hrvatske u Srbu ili pak godišnjica partizanskog proboja obruča na Biljegu, Dan sjećanja na Jadovno 1941. i druge. Oni koji kritiziraju ovu Pupovčevu poziciju i ovakvu dodjelu proračunskih sredstava smatraju da je riječ o zlonamjernoj podvali SNV-a i Pupovca koji time nastoji dokazati da je RH sljedbenica NDH, a koja mu je omogućena jer je osobno član Savjeta koji odlučuje o dodjeli sredstava.

Sukob interesa

Pupovac je u sukobu interesa i zbog srpskog tjednika Novosti jer kao član Savjeta donosi odluku o dodjeli sredstava tjedniku kojem je on izdavač, no teško da će ga oni koji ga prozivaju uspjeti pokolebati jer je Pupovac premijeru Andreju Plenkoviću potreban i kao saveznik za njegovu iduću vladu, baš kao i za ovu sadašnju u kojoj koalicija s Pupovcem vrvi ustupcima zbog kojih su već dugo nezadovoljni i u samom HDZ-u.

Zbog zaštite koju Pupovac uživa od Plenkovića u javnosti se gotovo ništa ne zna ni o kulturno-poslovnom centru vrijednom milijune eura koji bi se trebao graditi u centru Zagreba, a o kojem se govori više od godinu dana. Inače je, dok je bio premijer, Zoran Milanović potpisao odluku o dodjeli atraktivnog zemljišta višemilijunske vrijednosti srpskoj Prosvjeti, a na tom zemljištu i uz odobrenje aktualne gradske vlasti navodno bi trebao niknuti famozni kulturni centar koji će, kako se šuška, obilovati poslovnim prostorima.