Sud u Bjelovaru potvrdio je da su optuženici zbog razlike u političkom uvjerenju uskratili drugima pravo na rad, pa su time počinili kazneno djelo protiv ljudskih prava i temeljnih sloboda, povredu ravnopravnosti, zbog čega su osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci uz uvjet da se izrečena kazna neće provesti ako u roku provjeravanja od dvije godine ne počine novo kazneno djelo. Tako je taj pravosudni postupak, o kojemu je Glas Slavonije pisao u lipnju ove godine, nakon punog desetljeća priveden kraju, a ostat će zapamćen po tome što je među rijetkim slučajevima u kojima je sud uspio dokazati diskriminaciju zbog nečijeg političkog opredjeljenja.

Prvostupanjskom presudom Ivan Kopjar i Marija Ilić proglašeni su krivima jer su 2013. prvooptuženi Kopjar kao predsjednik Udruge umirovljenika Grada Belišća, drugooptužena Ilić kao članica Upravnog odbora Udruge i Krunoslav Hornung kao dopredsjednik Udruge donijeli odluku o raskidu ugovora o radu s radnicima Udruge umirovljenika Grada Belišća koji su bili zaposleni u sklopu provedbe programa Pomoć u kući starijim osobama isključivo zbog njihova političkog opredjeljenja, jer su ti radnici te godine aktivno sudjelovali u političkoj kampanji kandidata HDZ-a za gradonačelnika.

Drugostupanjski je sud potvrdio da je motiv za nezakoniti prestanak radnog odnosa oštećenicima bio njihovo političko opredjeljenje, koje su iskazali u aktivnoj političkoj kampanji, a koje je bilo različito od onoga stranke gradonačelnika Dinka Burića, s kojim je Udruga zaključivala ugovor o provedbi programa Pomoć u kući starijim osobama. U obrazloženju se također navodi da se bitna obilježja kaznenog djela povrede ravnopravnosti sastoje u tome što su optuženici, na temelju razlike u političkom uvjerenju, oštećenicima uskratili pravo na zapošljavanje i stjecanje dobara. Drugostupanjski sud smatra da su pravilno i potpuno utvrđene odlučne činjenice u odnosu prema kaznenom djelu za koje se terete optuženici, a koji ne osporavaju da su donijeli takvu odluku o prestanku radnog odnosa oštećenika, opravdavajući takvu odluku navodima da su korisnici bili nezadovoljni njihovim radom, što su korisnici osporili svojim izjavama, te je neprihvatljiva obrana optuženika da takvu odluku nisu donijeli zbog razlike u političkom uvjerenju oštećenika. Posebno također utvrđuje kako više materijalnih dokaza upućuje na to da je neprodužavanje ugovora o radu oštećenicima imalo politički karakter. Optuženici su dužni solidarno naknaditi oštećenicima Gordani Papišti, Zorici Sever, Mirjani Mihaljević, Jozi Ignjacu, Tanji Govedić i Goranu Tomaševiću troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1866,41 eura u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude. Pravomoćnom presudom oštećenicima se otvorila mogućnost da privatnom tužbom protiv Ivana Kopjara i Marije Ilić ostvare naknadu za materijalne i duševne gubitke. Neki od oštećenika već su najavili da će tu mogućnost iskoristiti, te protiv Kopjara i Ilić pokrenuti privatne tužbe.

Sama je presuda otvorila i druga pitanja, a prije svih može li Marija Ilić nakon pravomoćnosti presude i dalje biti vijećnica u Gradskom vijeću Belišća. Naime, premda se očekivalo da će nakon pravomoćnosti presude kojom je Marija Ilić proglašena krivom i osuđena na deset mjeseci zatvora uz uvjet od dvije godine biti smijenjena s mjesta vijećnice, to se do sada nije dogodilo, nego je 26. listopada, 15 dana od izrečene pravomoćne presude, nazočila 30. sjednici Gradskog vijeća Belišća.

Člankom 80. Zakona o lokalnim izborima reguliran je prestanak mandata, koji kaže da članu predstavničkog tijela mandat prestaje ako je pravomoćnom sudskom presudom osuđen za kazneno djelo na kaznu zatvora u trajanju od najmanje šest mjeseci ili mu je ta kazna zamijenjena radom za opće dobro ili uvjetnom osudom, s danom pravomoćnosti presude, osim za kaznena djela koja su počinjenja u nehaju. Iz toga proizlazi kako je pravomoćno osuđena Marija Ilić kao vijećnica već trebala biti zamijenjena jer joj je mandat prestao 11. listopada ove godine.