Pokojni dr. Franjo Raknić pričao mi je kako su mu njemački i neki drugi diplomati iz naših zagrebačkih "ambasada" pričali - Franjo, di god u svitu smo dosad bili nismo čuli više teških riječi na račun države u koju smo stigli... u Hrvatskoj smo, a toliko priče protiv Hrvatske... Pokojni fra Martin Planinić poklonio mi je svoju knjigu "U hercegovačkom slučaju". U njoj ima puno zanimljivih i poučnih stvari, a sad mi padaju na pamet neke njegove ideje koje su me potresle, koje su važne. U predgovoru knjige "Srećko Rover..." zapisao je da mnogi odbacuju dite jer se "usralo", a kad ga operu vide da sija kao Sunce... Tako je zamišljao Hrvatsku. Druga stvar - najvažnija za ocjenu povijesnih zbivanja - je da je "najteži grijeh svoj grijeh prebaciti na drugoga/pripisati drugomu". Fra Martin je to obrazlagao na primjeru komunista u odnosu na hrvatske vojnike. Treća je, "kad vojnik odloži pušku, on nije više vojnik, nego ratni zarobljenik". Sve što je obuhvaćeno pojmom Bleiburg toga se tiče: nisu kasnije ubijeni vojnici poražene vojske, nego ratni zarobljenici - bez suda To svi hrvatski "antifašisti" trebaju znati. Kad se lijepe etikete "reviozionisti" isto trebaju znati da i žrtve imaju pravo govoriti o svojim ubojicama i da Hrvati nikad neće priznat laži koje su o njima napisali njihovi krvnici i lažljivci! Mir je plod istine, a istina je temelj slobode - dostojanstva. Sve vezano za hrvatsku povijest mora se raščistiti - hrvatski narod ne boji se - Istine. Naći će lijek i za trovače koji su ga ocrnili i ocrnjuju ga od 1918. do danas, da bi oni bili gospodari i vlasnici naše zemlje!"