Vladajuća kabala na čelu s Anemičnim Dezerterom predizborno je najavila drastično povećanje novčanih kazni za prekršaje protiv javnog reda i mira, koje će po novom prijedlogu Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) biti nerazmjerne s prosječnim primanjima građana Hrvatske. Razlog!
Svaki novinski članak koji oštro propituje i kritizira Plenkovića i njegovu kabalu biti će izjednačen s isticanjem ”simbola kojima se izražava ili potiče mržnja ili uzvikivanjem ili pjevanjem navedenog pozdrava, prostitucijom, kockanjem, prosjačenjem i vrijeđanje moralnih osjećaja građana što god to značilo a što to znači odlučivati će policija ! Eto opet komunističke diktature !!!
Novi zakon pogoduje suzbijanju slobode govora
Raspon onoga što se može kazniti pod zaštitom ”javnog reda i mira je dosta širok, a istodobno su sami prekršaji dosta neodređeni. Time se ostavlja velik prostor za subjektivno tumačenje, što je pogodno za korupciju i suzbijanje slobode govora.
Planirani drastičan rast kazni, u nekim slučajevima povećanja starih novčanih kazni za 10, 20 i 30 puta, odabir je strategije da se poveća rizik ponašanja koja su nepoželjna za MUP. Ali to čak nije toliko velik problem koliko je to mogućnost da se navedenim zakonom strahom ograničava pravo na kritiziranje ”državnih organa, što zbog same neodređenosti zakona može biti alat vladajućih kojim se ušutkavaju građanski glasovi koji kritiziraju državnu vlast i institucije.
Traže se promjene samo visine kazni, a sam zakon se ne mijenja. Tako Hrvatska ostaje jedina zemlja u EU koja u prostituciji kažnjava samo prostitutke, a ne klijente. Ostaje i prekršajno djelo vrijeđanja i omalovažavanja moralnih osjećaja građana, pri čemu uopće nije jasno na što se to odnosi, a za koje se kazna planira povećati sa sadašnjih 100 eura na 300 do 2000 eura.
PRIPREME ZA IZBORE: Drastičan rast kazni bi trebao odvratiti građane od prekršaja protiv javnog reda i mira te svake javne kritike Anemičnog Dezertera
Dosad je najveća novčana kazna predviđana Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira bila 170 eura, a MUP za pojedine prekršaje, otkriva to prijedlog zakonskih izmjena koje su uputili u javnu raspravu, predlaže da maksimalna kazna bude čak 4000 eura, što znači da se maksimalna novčana kazna povećava čak 23.5 puta.
Maksimalna kazna kojom država želi disciplinirati građane kako ne bi činili prekršaje protiv javnog reda i mira sada može iznositi gotovo četiri prosječne plaće, dok su prema važećem zakonu maksimalne kazne 16.7 posto prosječne plaće. MUP predlaže da sabor zakon usvoji po hitnom postupku.
Nove kazne puno veće nego u ostalim državama Europske unije
Ali nove kazne koje je predložio MUP će iznositi čak četiri prosječne hrvatske plaće, čime Hrvatska postaje država s najvišim omjerom kazni za prekršaje protiv javnog reda i mira i prosječnih plaća.
Primjerice, u Irskoj se visina kazni određuje prema razredima (A, B, C, D, E), od kojih svaki ima maksimalnu dopuštenu razinu kazne. Tako se za prijeteće, zlostavljačko ili uvredljivo ponašanje na javnom mjestu propisuje maksimalna kazna od 1000 eura. Maksimum (A klasa kazni) je postavljen na 5000 eura, što je otprilike 70 posto više od prosječne plaće (Hrvatska će biti na 400 posto).
Desetljećima Zakon nije mijenjan ali se mijenja kad Plenković ulazi u „superizbornu” godinu . Umirovljena sutkinja: Ne možemo dizati kazne na osnovu statistike
Približavaju se predsjednički, parlamentarni i europski izbori te nekoloiko latentno-lokalnih opcija Naglo je postala potreba mijenjati zakon koji nije diran već desetljećima. U žurnu proceduru, a ne redovitu, ga šalje MUP pod kontrolom Božinovića (HDZ). Umirovljena sutkinja bivšeg Visokog prekršajnog suda Branka Žigante Mašić u emisiji je „U mreži prvoga” na HRT-u izrazila skepsu prema mogućnosti kako bi sama visina kazni odvrati građane od počinjenja prekršaja protiv javnog reda i mira.
”Dvije trećine plaćanja kazne isto će biti teško provedivo jer nama su zatvori puni. 4000 eura mislim nije mala kazna. Ja ne tvrdim da se kazne ne trebaju dići. Međutim, čini mi se, čitajući ovaj prijedlog, da ne možemo dizati kazne na osnovu statistike, rekla je. Prema njenom iskustvu, tvrdi, povišenjem kazni se ne ostvaruje željeni rezultat. ”Trebali bismo između ostalog osvijestiti građane ako mislimo da ćemo kaznama, a to znači evo dvije trećine, budite uvjereni da će nam zatvori biti puniji nego što ćemo naplatiti kazne, zaključuje.
Provođenje zakona jako ovisi o interpretaciji
Poduža je lista onoga što je zabranjeno samo jednim zakonom, koji je istodobno nedovoljno specificiran i jako ovisi o interpretaciji. Iako se radi o prekršajima, postoji mogućnost izricanja zatvorske presude i ”zaštitna mjera udaljenja s područja općine na kojoj je počinjen prekršaj čime se aktiviste može spriječiti u predizbornim aktivnostima prema diskrecijskoj odluci !
Zabranjuje se remećenje javnog reda i mira ”izvođenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi i tekstova ili nošenjem ili isticanjem simbola, tekstova, slika, crteža, a nije specificirano što bi to moglo biti pa tehnički može biti bilo što.
”Neuobičajeno nametljiv ili drzak način kojim se raspačavaju tiskane ili snimljene stvari koje remete javni red i mir se isto smatraju prekršajem. Drsko ponašanje koje vrijeđa građane i narušava im mir, prosjačenje, prostitucija, kockanje na javnom mjestu ili mamiti druge na kocku su također protuzakoniti dolaze u istu kategoriju s objavama na društvenim mrežama ili objavama na portalu ili na putujućem razglasu ! Opet STALJINIZAM
Za vrijeđanje ili omalovažavanje moralnih osjećaja građana (što god to značilo!) postoji mogućnost izricanja kazne do 30 dana zatvora, kao i za širenje ”lažnih vijesti kojima se remeti mir i spokojstvo građana. Lažne vijesti su definirane u MATURALNOM RADU druga Plenkovića (inspiriranog povijesno dokazanim smradovima poput Marka i Kardelja) to su dakle sve ideje koje ne odobri Partija
”Izvor informacija je u svim klasnim društvima vladajuća klasa. Ona putem sredstava masovnog komuniciranja upravo želi da masama priopćava samo one informacije koje su s njene točke gledišta poželjne (radi lakšeg upokoravanja, eksploatiranja itd.) jer će mase pod tim utjecajem pružiti najmanji otpor. (Plenković, str. 10.), stoji u Plenkovićevom maturalnom radu.
Članak 17. NOVOG POLICIJSKI PREDLOŽENOG ZAKONA je kao stvoren za zaštitu političara od javne kritike
Dio koji najviše ugrožava građanske slobode, posebno zbog toga što nije dovoljno definiran (kao ni ostatak Zakona), nalazi se u članku 17. Njime se daje široka moć državi, a time primarno onoj političkoj opciji koja je na vlasti, da arbitrarno i subjektivno naplaćuje kazne, novčane i zatvorske, za vrijeđanje službenih osoba.
”Tko omalovažava ili vrijeđa državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 20 do 100 eura (po sadašnjem zakonu) ili kaznom zakona do 30 dana, glasi članak 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
”Zakonski je teško odrediti što znači omalovažavanje
To je kao stvoreno za kažnjavanje onih koji govore protiv dužnosnika jer je sam koncept vrijeđanja dosta subjektivan. Dužnosnici u smislu zakona su predsjednik države, predsjednik i potpredsjednici sabora, zastupnici u saboru, predsjednik i članovi vlade, državni tajnici, glavni ravnatelj policije, suci Ustavnog suda, ravnatelji HZZ-a, HZMO-a i HZZO-a, ravnatelji Porezne uprave i Carinske uprave, pravobranitelji te mnogi drugi.
”Teško je zakonski točno odrediti što znači omalovažavanje jer to zavisi o brojnim faktorima. Zbog toga je zakon postavljen dosta široko jer je teško takve stvari definirati, napominje odvjetnik Branko Šerić.
”Smatram da se službene osobe treba zaštititi, ali isto tako oni moraju snositi odgovornost za svoje postupke. Treba priznati da su do sada bili zaštićeni. Naravno, postoji mogućnost zlouporabe od strane službenih osoba jer se oni osobno smatraju uvrijeđeni zbog nečega. Ali to će procjenjivati sudovi, radi li se o nečemu što je u granicama slobode govora ili je kažnjivo po zakonu, bez obzira na subjektivan osjećaj, objašnjava odvjetnik Branko Šerić za index.hr
Zakon se već upotrebljava za ušutkavanje
Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira se već koristio u svrhu ušutkavanja građana. Pojasnimo, ne radi se o prijetnjama fizičkim nasiljem, nego o običnom verbalnom ili tekstualnom iskazivanju bijesa U siječnju prošle godine su uhićena dvojica muškaraca u dobi od 71 i 49 godina upravo na temelju članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer su ispod članka na jednom zadarskom portalu o najavi posjeta predsjednika vlade Andreja Plenkovića Maslenici objavili komentare uvredljivog i omalovažavajućeg sadržaja. Prema pisanju lokalnih medija, radilo se o komentaru da premijera Plenkovića ”treba dočekati pokvarenim jajima, njega i njegove poltrone. Policija je čovjeka uhitila i zadržala dok premijer nije otišao, kao što dozvoljava Zakon.
”Ako se radi o šali u nekom satiričnom tekstu, ili čak nekom skupu, svjedoci smo da se Zakon od strane službenih osoba i dužnosnika može pokušati upotrijebiti za ušutkavanje. Toga ćemo biti svjedoci i u budućnosti. Naravno da se takve stvari ne bi trebalo optuživati, pa čak uopće ni procesuirati, smatra odvjetnik Branko Šerić.
Hrvatska će imati najveće kazne u odnosu na prihode
Većina država Europske unije propisuje visoke kazne za vrijeđanje političara, policije ili članova kraljevskih obitelji. U mnogim državama je dopuštena i konfiskacija materijala kojima se prenosi poruka kojoj se zakonom zaštićene osobe vrijeđaju. U SAD-u je pak vrijeđanje predsjednika, političara, pa čak i policajaca dopušteno. Sve dok se ne radi o prijetnji, po zakonu svi mogu govoriti što žele. Verbalno vrijeđanje policajaca je legalno, kao i vrijeđanje svih predstavnika državne vlasti, državnih simbola i moralnih osjećaja. Hrvatska je izabrala stavljanje restrikcija na slobodu govora, kao i ostatak Europske unije. Novim visinama kazni će postati najopresivnija u tome.
///////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////
Medijska regulatorna tijela i govor mržnje što kaže PLENKOIVćEVA draga Europa! DEMANTIRA GA!!!
Citat: Međutim, važno je da je u pravno obvezujućim aktima prepoznat značaj slobode izražavanja i da su propisana moguća ograničenja. U tom smislu, sudska praksa Europskog suda za ljudska prava predstavlja neprocjenjiv izvor informacija i govorom mržnje smatra jezik ili izraze koji šire, promoviraju i/ili opravdavaju mržnju zasnovanu na netoleranciji. Europski sud za ljudska prava već je do 1976. godine iznio mišljenje o tome što podrazumijeva pod izrazom „pravo na slobodu izražavanja i koja je njegova uloga u demokratskom društvu, te utvrdio da „sloboda izražavanja predstavlja jedan od temelja takvog društva, jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za razvoj svakog čovjeka. Sloboda izražavanja primjenjuje se ne samo na „informacije ili „ideje koje se povoljno primaju ili se smatraju bezopasnima, ili pitanja oko kojih postoji ravnodušnost, nego i na one ideje i informacije koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju državu ili bilo koji dio stanovništva. Takvi su zahtjevi pluralizma, tolerancije i širine uma bez kojih nema „demokratskog društva. To znači, između ostalog, da svaka „formalnost, „uvjet, „ograničenje ili „kazna nametnuti u ovom području moraju štite od tiranije državnih službenika, potrebna i zaštita od „tiranije većine, odnosno zaštita manjine od većine.
Kriteriji prema kojima ESLJP razmišlja (zabrana zloupotrebe prava) uključuju:
a) Svrhu govora prije svega je li namjera širiti rasističke ideje ili je u pitanju govor čiji je cilj informirati javnost o pitanjima od javnog interesa;
b) Sadržaj govora potiče li govor osjećaj neprihvaćanja, animoziteta ili čak mržnje prema ciljanoj populaciji;
c) Kontekst kakav je status i uloga počinitelja u društvu; koja je dominantna društvena klima; što je dovelo do izražavanja i kroz koji medij; i tko je ciljana publika.
Zaključno, Plenković i njegova kabala šalju po žurnom postupku iz MUP-a zakon koji se može rastezati kao „žvakaća” prema političkim potrebama u Sabor koji je de facto „dizaonica ruku” većine. Zaštita od ovog „LEX CENZURA” biti će Ustavni sud i tijela EU.
Zoran Grgić mag. ing., neovisni analitičar
