Postoje očita pitanja o praktičnosti izručenja Putina sudu kako, gdje, kada (Odgovori: s poteškoćama; tko zna; i ne uskoro.) Ali suštinsko obrazloženje je neporecivo. Pozivanje na odgovornost viših političkih i vojnih čelnika upravo je ono za što je ICC osnovan prije 25 godina. Ako ne Putin, tko

Ovo je prvi nalog ICC-a koji je izdan u vezi s ratom u Ukrajini s razlogom možemo pretpostaviti da će ih još biti. (Većina promatrača očekuje da bi moglo biti ukupno do 10 velikih slučajeva.) Optužbe su usko postavljene, u kojima se navodi da postoje "razumni razlozi" vjerovati da su Putin i njegova povjerenica za djecu, Maria Lvova-Belova, odgovorni za deportaciju djece iz okupirane Ukrajine u Rusiju. Sud je postavio svoju zastavu na najvišu razinu, s očiglednim utjecajem.

Nakon zaprepaštene šutnje, vodeći prokremaljski komentatori postali su doslovno nuklearni. Ruski državni TV voditelj Vladimir Solovjov pozvao je na "trenutni nuklearni napad" na svaku zemlju koja bi se usudila uhititi ruskog čelnika, a drugi su iznijeli slične zahtjeve.

Hvalisanje odražava koliko je najava zatekla Kremlj nespreman. Međunarodni sud proglasio je čelnika jedne od najmoćnijih država svijeta osumnjičenikom za ratne zločine bez roka zastare.

To ima implikacije, ne samo na nadolazeći summit zemalja Bricsa (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika), koji će se održati u Južnoj Africi u kolovozu. Svaka država koja je ratificirala osnivačku povelju ICC-a, Rimski statut, obvezna je uhititi optuženika ako on dođe pod jurisdikciju te zemlje. Južnoafrička Republika, ovogodišnji domaćin Bricsa, jedna je od osnivača ICC-a. Ukratko: igra se.

Postoje tri scenarija kako bi se mogla odvijati Putinova dilema. Prva mogućnost: Putin bi mogao odletjeti u Južnu Afriku i biti uhićen čim izađe iz zrakoplova. Taj najdramatičniji ishod je malo vjerojatan iz očitih razloga, osim ako Putin nema više samodestruktivnih poriva nego što smo do sada vidjeli.

Druga je mogućnost da on doleti, nakon što od Južne Afrike dobije uvjeravanja da će prkositi ICC-u i ostaviti ga na miru. Godine 2015. južnoafrička vlada ignorirala je nalog vlastitog suda i dopustila sudanskom čelniku Omaru al-Bashiru da napusti summit Afričke unije, tvrdeći nakon toga da uživa imunitet kao šef države. Skupine civilnog društva bile su ogorčene. Južnoafrički sud kasnije je presudio da se vlada ponašala "sramotno".

Osam godina kasnije, situacija je drugačija. Putinov posjet dogodio bi se pod svjetlijim svjetlima globalne pozornosti nego Bashirovo kratko prisustvo na summitu AU-a. Ovog je tjedna Južnoafrička Republika rekla da "zna svoje zakonske obveze", što zvuči kao da ne želi ponovno izazvati dramu na razini Bashira. Poruka će se tako vjerojatno čuti u Kremlju.

Što nas dovodi do trećeg i najvjerojatnijeg ishoda: Putin se ne pojavljuje. To je siguran način da se osigura da ne bude uhićen, procesuiran ili zatvoren na mnogo godina. Također spašava Južnu Afriku od donošenja lukavih odluka o svom savezniku.

Ali ovaj ishod nije besplatan za Putina. Ne bi bio sjajan izgled za vođu koji uvijek voli odisati aurom moći. Pravi razlog odlaska bio bi jasan svima, uključujući i milijune Rusa - to bi zapravo bila etiketa "osumnjičenika za ratne zločine" zalijepljena na Putinovo političko čelo.

Optužnica, naravno, ne mora nužno dovesti do ranog suđenja. Ali okolnosti se mijenjaju, kao što su drugi otkrili, od vođe bosanskih Srba Radovana Karadžića do čadskog diktatora Hissnea Habra. Bashir, kada nije u bolnici, sada je u zatvoru. (Sudanska vlada obećala je da će ga predati ICC-u, iako za to nema mnogo znakova.)

Ništa u divovskoj Rusiji neće biti tako jednostavno, posebno u kontekstu u kojem je opozicija godinama tako učinkovito slamana. Ali sudbina Miloševića može paranoičnom Putinu u međuvremenu podariti nekoliko neprospavanih noći.

U prošlosti je sud bio kritiziran zbog dvostrukih standarda, navodne pretjerane usredotočenosti na afričke države i problema s legitimitetom. Istrage suda svakako su jednostrane, ne samo zbog načina na koji je ustrojen - afričke države čine najveći blok članica suda i bile su posebno aktivne u pokretanju slučajeva. Sudski nalog obično se ne primjenjuje ako zemlja nije ratificirala statut ICC-a (Ukrajina je prihvatila nadležnost suda, čime je sadašnji slučaj moguć).

Gotovo dvije trećine država članica UN-a sada su članice ICC-a, što je dobar početak. No upadljivi propusti uključuju Siriju, Mijanmar, Etiopiju, Rusiju, Kinu i SAD. Međutim, otvaraju se nove mogućnosti. Važnost univerzalne jurisdikcije uhićenja bilo gdje u svijetu za najteža kaznena djela nastavlja rasti. Prošlotjedna objava ICC-a je dobrodošla i mogla bi utrti put za mnogo više. Pravda je Ukrajincima od iznimne važnosti, što potvrđuju ankete. Također je važno onima koji su patili od zločina počinjenih u zonama sukoba diljem svijeta.

Najbliža paralela, i za Putina i za tužitelje, je Slobodan Milošević, srpski vođa kojeg je 1999. godine optužio sud za ratne zločine u Haagu.

Milošević je rekao svojim ljudima u argumentu koji će Putin možda ponoviti da optužnica nije podignuta zbog njegove zločine nego zato što se zauzeo za dostojanstvo svoje zemlje. No, optuženi Milošević počeo je doživljavati kao prljavu robu, prepreku boljem životu. U listopadu 2000. veliko mnoštvo u Beogradu je u dva tjedna otjeralo svemoćnog predsjednika s vlasti. Nekoliko mjeseci kasnije, osvanuli su redovi kutija na Balkanskom sudu za ratne zločine s naslovima poput ”Slobodan Milošević: izjave u prilog ubojstvima. U lipnju 2001., dvije godine nakon prvotne optužnice, srbijanska vlada izručila je Miloševića Haagu. Umro je iza rešetaka, na suđenju za genocid.