Tako smatra EPPO, koji je njih dvoje, Mladena Šimunca i Marka Jukića sada osumnjičio u aferi Software. Svi četvero su uhićeni u srijedu, a nakon što su im pretresa kuće, stanova, vozila i poslovnih prostora, dovedeni su na ispitivanje u EPPO. Što su tamo rekli, te hoće li se i ako hoće za koga od njih i po kojoj osnovi, tražiti istražni zatvor, trebalo bi se znati danas. U međuvremenu, afera Software, koju su razotkrili novinari prvo Slobodne Dalmacije, a zatim i Telegrama te o njoj vrlo ekstenzivno posljednjih godina pisali, službeno je počela u veljači 2017. i trajala je do srpnja 2019. Odvijala se u Zagrebu i Splitu, a u to vrijeme Gabrijela Žalac bila je ministrica regionalnog razvoja i EU fondova (MRRFEU) ali i predsjednica Upravnog vijeća Središnje agencije za financiranje i ugovaranje projekata Europske unije (SAFAU), čiji je ravnatelj bio Petric.

Kao čelna osoba ministarstva koje je bilo korisnik bespovratnih sredstava EU iz Operativnog programa Konkurentnost i kohezija, projekt Tehnička pomoć za MRRFEU,odgovornost Gabrijele Žalac je bila zakonito provođenje postupka javne nabave ali i za predlaganje i razrješenje ravnatelja SAFU-a. Možda joj je zato Petric i pomogao kada ju je Šimunec zatražio da mu "pruži ruku pomoći". Pomoć se sastojala od toga da ministarstvo kojem je Gabrijela Žalac bila na čelu od njega i s njim povezanih društava kupi informatički program naziva PLUR I SPUR.

Posao se trebao napraviti preko javnog natječaja koji bi odgovarao Šimunecu i njegovim tvrtkama, a on je u cijelu priču upleo i Jukića. Žalac se sumnjiči da je napravila sve da posao dobije Šimunac ili s njim povezana društava, pa se među ostalim sumnjiči i da je intervenirala u sadržaj Zakona o sustavu za strateško planiranje i razvoj sustava. Sumljiči se i da je intervenirala i u podzakonske akte kojim su se trebali definirati tehničke i funkcionalne karakteristike tog sustava za potrebe ministarstva.

Šimunac je svoj program tijekom javne nabave 2017. nazvao PLUR, a godinu kasnije mu je ime promijenio u SPUR. Kako se pretpostavlja, Žalac je tada od Petica tražila SAFU kontrolu te dokumentacije učini sukladno potrebama Šimuneca, a on je s obzirom na to da je bila riječ o šefici upravnog vijeća SAFU-a te ministrici u Vladi i napravio. Što se tiče Gabrijele Žalac nju se sumnjiči da je 2017. spomenuti natječaj prvo prilagodila Šimunecu koji je za taj posao prvo trebao dobiti 5,7 milijuna kuna.

Međutim, ona je tu sumu, kako se sumnja neosnovano povećala na 9,8 milijuna kuna i to tako da je sama donijela tu odluku. Mijenjala je dokumente, specifikacije, je li riječ o nabavci sustava ili licenci, da bi na koncu kako se sumnja kasnije ponovo povećala vrijednost nabave. U međuvremenu je od Petrica tražila da ta dokumentacija prođe u SAFU-u, pa je on od popratnih službi tražio da ublaže primjedbe i komentare iako zapravo Šimunec nije imao uvjeta da dobije taj posao. No taj je prvi natječaj poništen, ali i sljedeći je namješten sukladno potrebama Šimuneca, s tim da je ovaj put vrijednost posla narasla na 13, odnosno na 16 milijuna kuna s PDV-om.

Kako bi otežala drugim mogućim kandidatima javljanje na natječaj, rok za isporuku softvera bio je 30 dana, iako on u tom vremenu nije mogao biti dovršen. Kada su svi uvjeti natječaja dogovoreni sukladno potrebama Šimunca na scenu je stupio Jukić, koji je trebao prikriti veze između Šimunca i Gabrijele Žalac. Pa je on trebao podnijeti ponudu neznatno manju od Šimunčeve što je i napravio. Posao je dobio, a nerealnih 16 milijuna kuna mu je isplaćeno u prosincu 2018. Tri godine kasnije i on se našao u problemima jer je 85 posto tog novca isplaćeno iz EU fondova. EPPO navodi da su hrvatski proračun i EU oštećeni za 13, 4 milijuna kuna. S druge strane Šimunac se sumnjiči da je stekao nepripadnu imovinsku korist od 1,8 milijuna kuna, dok je Jukićeva nepripadna imovinska korist 1,9 milijuna kuna. Njegovo trgovačko društvo Ampelos okoristilo se sa 7,1 milijuna kuna, dok je tvrtka Mikroprojekti sebi pribavila nepripadajuću imovinsku korist od 2,5 milijuna kuna.