Povodom 31. obljetnice postojanja Općine Klakar, posthumno je dodijeljena se plaketa, Grb Općine Klakar uz pisano priznanje brigadnom generalu Josipu Zvirotiću.

Umirovljenom časniku Hrvatske vojske , dragovoljcu Domovinskog rata i hrvatskom ratnom vojnom invalidu za osobit doprinos  u ustrojavanju, opremanju i razvoju oklopnih postrojbi HV-a, te sudioniku niza operacija 1991-1995 g.  u kojima je obnašao dužnost zapovjednika.

Umro je u bolnici u Slavonskom Brodu, u 61. godini života.

U ime obitelji priznanje je primio sin Vlatko. Razgovarali smo s njim i njegovim bratom Draženom.

Rana koju je prouzročila očeva smrt još je svježa, pa su im često dok smo razgovarali oči bile suzne. Prvo smo razgovarali s Draženom.

-Otac vam je bio visoki časnik. Zbog potreba službe često je morao mijenjati boravište, ali u pravilu bi se s njim preselila i cijela obitelj.

-Da, osjetili smo ta preseljenja. Ja sam promijenio dvije gimnazije, brat nekoliko osnovnih škola. Tada nismo bili baš najsretniji zbog toga, ali tata je bio dovitljiv čovjek i uvijek nas je nekako privolio da to normalno prihvatimo. Učio nas je da se uklopimo u nove sredine i da prihvatimo običaje i način života u novim okolinama. S druge strane stekli smo jedno bogatstvo jer danas ima malo koji kraj u Hrvatskoj gdje nekoga ne poznajemo ili imamo prijatelje.

Vlatko Zvirotić

-Josip Zvirotić je dao obol na mnogim ratištima. Je li rat bio tema u obitelji?

-Rijetko, vrlo rijetko. Više ako bi ga mi pitali o nečemu, ali opet su odgovori bili na „kapaljku“. Volio je lijepe priče i događaje i to je dijelio s nama. Bio je društven čovjek. Česti gost kod nas bio je pokojni Ivo Gregurević. Njegova smrt je oca jako pogodila.

-Boravili ste u najvećim hrvatskim gradovima. Obično kada se mnogi „dočepaju“ Zagreba ili kojeg većeg grada tamo se i trajno nastane. Josip se poslije Zagreba, Rijeke, Splita… odlučio vratiti u Donju Bebrinu.

-Tako je. On je to uvijek i najavljivao. Mi smo i dok smo stanovali u gradovima koje ste nabrojali kada god je vrijeme njemu to omogućavalo putovali i dolazili u Donju Bebrinu. Slavonija i ovaj kraj su ustvari pravi odraz njega.

Razgovor smo nastavili s Draženom.

-Vi ste u ime obitelji prilili priznanje koje je Općina Klakar dodijelila Vašem ocu.

-Da. Priliko primanja priznanja miješali su se osjećaji tuge i ponosa. Tužan jer bih dao sve da je otac živ i osobno ga primio. Ponosan jer sam svjestan da mu je priznanje dodijeljeno za ono što je i kako je činio, da mi je otac bio velik čovjek. Potekao je iz seoske obitelji. Školovao se i radio. Njegov trud i zasluge su ga promovirale u čin hrvatskog generala, a ne političke ili bilo kakve druge intervencije. Dakle, volio bih da njegov životni put bude primjer mladima kako se može uspjeti i iz male sredine samo se treba boriti, školovati, pošteno i puno raditi.

Dražen Zvirotić

-Kako Vi komentirate činjenicu da se nije trajno htio nastaniti u nekom velikom hrvatskom gradu nego se s obitelji vratio u Donju Bebrinu. Pretpostavljam da se Vama kao mladom čovjeku to baš i nije svidjelo.

-On je uvijek govorio da ćemo se vratiti u naš kraj i da ću kada malo ostarim shvatiti zašto. I, vjerujte mi shvatio sam. Neki dan sam se probudio ovdje na našem imanju, srna pase, cvrkuću ptice, ljepota ove naše slavonske ravnice se razlijeva i, dakako, sjetio sam se njegovih riječi kako ću shvatiti. On je planirao da se ovo imanje razvija u smislu turističke ponude. Imao je viziju toga i mi se danas trudimo da je realiziramo. Ime našeg ranča je „Arba Panonia“. Ono nije slučajno. Tata je volio more i često govorio kako će, kada dobije na lotu, kupiti brod arbu, ustvari, barku. Mi smo sagradili jednu arbu na našem imanju kojemu smo dali ime Arba Panonia.

-Kakav je bio privatno?

-Volio bih biti suprug kakav je on bio našoj majci, i otac kakav je on bio nama.

RATNI PUT BRIGADNOG GENERALA JOSIPA ZVIROTIĆA

Rođen je 1959. u Slavonskom Brodu. Osnovnu školu završio je u Slavonskom Brodu, a srednju stru kovnu, smjer hotelijerstvo u Bosanskom Brodu. Poslije završenog petog semestra studija turizma i hotelijerstva u Opatiji dobiva poziv za odsluženje vojnog roka u JNA u tenkovski puk u Kumanovu. Kao vojnik odlazi u Vojnu akademiju KOV-a u

Beograd, a zatim na specijalizaciju za tenkista u Banja Luku koju završava 1985. godine. Službovao je u tenkovskim jedinicama JNA u Sloveniji, Postojni i Pivki, a u lipnju 1991. godine na osobni zahtjev napušta JNA i s obitelji se vraća u rodni Slavonski Brod. Potkraj srpnja 1991. godine pristupa ZNG-u kao dragovoljac, a od 1. kolovoza 1991. godine postaje zapovjednik 108. brigade ZNG-a u Slavonskom Brodu da bi početkom studenoga preuzeo 109. brigadu HV-a u Vinkovcima. Od 2. prosinca 1992. godine postavljen je za zapovjednika 3. gbr u Osijeku sa zadaćom priprema za ustrojavanje oklopne brigade HV-a. Na toj dužnosti ostaje do 12. srpnja 1994. godine kada dolazi u GS OS RH u Ured pomoćnika načelnika GS OS RH za načelnika Odjela oklopništva, a poslije i Odjela za doktrinu KOV-a.

Nakon završetka Ratne škole “Ban Josip Jelačić” 2000. godine, imenovan je zapovjednikom V. zbornog područja, a nakon ukidanja zbornih područja postavljen je za zapovjednika 5. korpusa HKOV-a (Pazin). Nakon preustroja HV-a tijekom 2005. godine te ukidanja 3. korpusa (Knin) i 5. korpusa

(Rijeka), 2006. godine postavljen je za zapovjednika 4. korpusa HKOV-a Split s odgovornošću za cijelo područje kopnenog djela Istre i Dalmacije.

Sudionik je svih operacija u Domovinskom ratu. Osobito se istaknuo zapovijedanjem 108. i 109. brigadom HV-a u obrani Bosanske Posavine i Istočne Slavonije prije i poslije pada Vukovara, zapovijedanjem 3. gbr u operaciji Maslenica, a u operacijama Bljesak i Oluja bio je načelnik Odjela oklopništva u GS OS RH. Osobit doprinos dao je ustrojavanju, opremanju i razvoju oklopnih postrojbi HV-a, sudjelovanju u pripremi i izvođenju svih važnih vježbi, gađanja i u izradi doktrine i strategije razvoja i opremanja HKOV-a, roda oklopništva. U čin brigadnog generala promaknut je 1. kolovoza 2003. godine. U tom je činu i umirovljen 2007. godine.

Za postignute uspjehe višekratno je pohvaljivan i nagrađivan. Nositelj je sljedećih odlikovanja i medalja: Red Nikole Šubića Zrinskog Red bana Jelačića, Red hrvatskog trolista, Red hrvatskog pletera, Spomenica domovinskog rata. Spome nica domovinske zahvalnosti te medalje Bljesak i Oluja.

Povodom 31. obljetnice postojanja Općine Klakar, posthumno je dodijeljena se plaketa, Grb Općine Klakar uz pisano priznanje brigadnom generalu Josipu Zvirotić, umirovljenom časniku Hrvatske vojske , dragovoljcu Domovinskog rata i hrvatskom ratnom vojnom invalidu za osobit doprinos  u ustrojavanju, opremanju i razvoju oklopnih postrojbi HV-a, te sudioniku niza operacija 1991-1995 g.  u kojima je obnašao dužnost zapovjednika.