Gabriel Jarosz Uzelac je 58-godišnji Urugvajac hrvatskih korijena. Odlučio se preseliti u Hrvatsku jer je, kaže, o tome sanjao cijeli život pa je, čim mu se pružila prilika, kupio kartu u jednom smjeru i milijunski Montevideo zamijenio Slavonskim Brodom.
Gabriel je stupio u kontakt s izbornikom Hrvatske boksačke reprezentacije, Goranom Ivezićem, nakon čega mu je Goran otvorio svoja vrata kluba te će biti izvrsno pojačanje kao trener muay thai i kickboxinga, uz već postojeća četiri trenera u KBK Tigar Brod.
U ekskluzivnom intervjuu s Gabrielom za CRONA portal doznali smo puno zanimljivih stvari, o njegovoj osebujnoj povijesti, bogatoj karijeri te njegovim planovima za budućnost, ali i što mu se najviše sviđa u Hrvatskoj i koje slavonske delicije najviše voli.
U Urugvaju ste bili profesionalni sportaš sa zavidnom karijerom i mnogim uspjesima. Što vas je toliko privuklo u Hrvatskoj da ste se odlučili čak iz Urugvaja preseliti u Slavonski Brod
Ja sam bio profesionalni borac u kickboxingu i muay thai, bio sam 4 puta prvak Južne Amerike u kickboxingu, 8 puta zaredom urugvajski prvak u muay thai i kickboxingu, 2 puta panamerički viceprvak, jednom u K1 u Brazilu i drugi put u muay thai Urugvaju, 5 puta prvak Rio Platense u muay thai, 2 puta prvak Mercosur kupa u muay thai i bivši izbornik Urugvajske reprezentacije.
Treniram 20 godina, a 35 godina sam u teretani. Poslije su me zvali u Paragvaj da im vodim reprezentaciju. Ja sam sin i unuk Hrvata, moji baka, djed, tetka, svi su Hrvati iz Like, a mama iz Bjelovara i to je razlog zašto sam želio doći tu da upoznam sve i vidim gdje su se oni rodili, kakva je Hrvatska, jedemo Hrvatsku hranu, pričamo Hrvatski, tu sada imamo i kuću.
Kako je izgledao početak vaše sportske karijere Koja je bila vaša glavna motivacija Tko vam je bio uzor
Bio je jedan borilački TV program kojeg sam gledao cijeli dan kada sam bio dijete i to sam poželio raditi cijeli život. Počeo sam sa 20 godina, pošto tada još nije bilo kickboxinga krenuo sam s karateom pa sam tek kasnije krenuo trenirati kickboxing i muay thai. Obišao sam puno zemalja da što bolje naučim te borilačke vještine, išao sam u Brazil i Argentinu. Najveći uzor u borilačkom svijetu mi je Mirko Cro Cop, pogotovo što je iz Hrvatske, a onda Le Banner i Ernesto Hoost.
Kada ste ušli u trenerske vode i možete li istaknuti neke sportaše s kojima ste radili
U trenerske vode sam ušao s 34 godine. Nisam bio zadovoljan kako su mene trenirali pa sam puno trenirao sm da budem najbolji. I onda sam to znanje i iskustvo htio prenijeti na druge, mlađe generacije.
Trenirao sam Louis Perez, trenutni WKL svjetski prvak, vice svjetski prvak WAKO, WAKO prvak Južne Amerike i Urugvajski prvak, zatim George Leit, vice svjetski prvak WAKO, CSMT prvak Južne Amerike i Urugvajski prvak, zatim Aleksandar Gatica, CSMT prvak Južne Amerike i Urugvajski prvak te Manuel Alfonso, 3. na WAKO svjetskom kupu i Urugvajski prvak.
Koje prednosti i vrline biste istaknuli, a koje biste željeli prenijeti na mlađe generacije Postoji li neka „tajna uspjeha” s obzirom na vaše veliko iskustvo i uspjeh u Urugvaju, a koje biste podijelili s nama
Ja uvijek kažem da je ovo odličan sport u kojem moraš znati kako se ponašati, kako se nositi sa stresom, imati disciplinu, biti ozbiljan, jednostavno to je način života. Puno dečkiju koji su imali problema u životu, koji su živjeli na ulici, čak i oni koji su imali problema s drogom, ja sam ih doveo kod sebe na trening i kroz sport sam ih maknuo od toga svega i pomogao sam im da budu bolji ljudi i sportaši, pomogao sam im da imaju kvalitetniji život. Mnogi od njih su kasnije postali profesionalni borci i na to sam jako ponosan.
Koje su vaše ambicije u klubu kao trenera Zašto ste željeli doći kod Gorana Ivezića
Kada sam došao u Slavonski Brod raspitivao sam se gdje ima neki kickboxing klub pa su mi ljudi ponosno rekli da ima kickboxing klub kojeg vodi Goran Ivezić. Ja sam ga kontaktirao i došao sam kod njega s jednom prijateljicom koja mi je puno pomogla, Goran me lijepo prihvatio, bio je zainteresiran da radimo muay thai i kickboxing i odmah smo dogovorili suradnju. Rekao mi je da je otvorio novu dvoranu za trening.
Moje ambicije su kreativnost, da se kvalitetno trenira, da to bude dobro za um i tijelo, za oslobađanje od stresa, da puno dečki i cura trenira u prijateljskom okruženju, ali isto tako jako volim i natjecanja, da osvajamo medalje i da mi iz Slavonskog Broda budemo prvi na tim natjecanjima!
Vidjeli ste novu dvoranu za boks i kickboxing koju je nedavno otvorio Goran Ivezić, kako vam se sviđa Možete li usporediti uvjete za trening ovdje i u Urugvaju gdje ste trenirali
Nova dvorana je odlična, prva liga! Ima sve kompletno, čista je i uredna, ima puno svjetla, jako je ugodna za trening, klimatizirana je, ma ima sve uvjete za kvalitetan trening. U Urugvaju sam trenirao u dvorani 800 m2, ali bitno je da ima sve što je potrebno za kvalitetan trening. U Urugvaju je dosta slično kao u Hrvatskoj, samo je dosta toplije. Najhladnija zima je na 5 stupnjeva Celzijevih.
Što vam se najviše sviđa u Hrvatskoj, a što u Slavonskom Brodu Ima li neka posebna hrana ili piće koje volite
U Hrvatskoj mi se sviđa što je okoliš uredan i čist, što je puno veći mir, a to je najvažnije. U Južnoj Americi baš i nije tako, puno je smeća i puno kriminala. Kada sam došao u Hrvatsku i vidio da kuće na prozorima nemaju zaštitne mreže, da su vrata kuća otključana, da je travnjak čist i zelen, nisam mogao vjerovati, a tako je u cijeloj Hrvatskoj! Tako je bilo u Urugvaju 20-ih godina.
Putovao sam dosta po moru, mislio sam da više volim more, ali kada sam došao u Slavoniju odmah sam se zaljubio u šume i prirodu! Cijeli život sam živio u velikom Montevideu, glavnom gradu Urugvaja, ali Slavonski Brod je mali grad koji ima sve što ti treba, sve je blizu i nadohvat ruke. Imate lijepu plažu na Poloju, a tamo je i puno šume u kojoj uživam.
Od hrane najviše volim sarmu, kulen i kobasice. Rakiju ne pijem. Kada sam bio dijete moji roditelji koji su došli iz Hrvatske su pripremali sarmu, kulen i kobasice, a kako ih već dugo više nema tako sam to sve izgubio. Ali čim sam došao ovdje u Slavoniju prvo što sam pitao prijateljicu je da li zna praviti sarmu. Što se pića tiče, ne pijem alkohol, zapravo se nikada nisam ni napio u životu. Ali tu i tamo znam popiti malo pelinkovca, to volim.
Kojim se hobijima bavite Koju glazbu slušate
Volim kuhati i družiti se s prijateljima. Od glazbe volim cumbia jer je vesela glazba, slušam ju dok kuham. A također volim i tradicionalnu Hrvatsku glazbu koju slušam dok putujem po Hrvatskoj, gledam Hrvatsku i u isto vrijeme slušam Hrvatsku glazbu. Također, volim puno šetati kroz prirodu sa svojim psom.
Koji je vaš životni moto
Zdrav život!
Što biste poručili mladim thai i kickboxačima koje ćete trenirati kod Gorana Ivezića
Važno je da imaju zdrav život, da treniraju, da imaju poštovanje, da pomažu drugima i da budu dobri ljudi, a to se upravo uči kroz sport. Također, jako je važno da budu skromni, to je vrlina! Isto tako je jako važno da žive u miru, to je najveće bogatstvo.
Za kraj možemo samo poželjeti puno uspjeha mladim sportašima u KBK Tigar Brod koji su sada dobili novo pojačanje. A to može biti i razlog više da se upišu i novi polaznici koji su zainteresirani za trening, školu thai boksa i kickboxinga, uz vodstvo vrhunskih trenera.
Vjerujemo kako će Gabriel zasigurno prenijeti svoje bogato iskustvo i znanje kako je to i do sada činio u Urugvaju te se nadamo i novim osvajanjima medalja naših Brođana na sljedećim natjecanjima!
