Neymara je Hrvatska poslala kući, Ronalda su otpremili Marokanci, sad Luka treba čekirati Messiju let za Buenos Aires i u finalu nikakav Mbappe nas neće zaustaviti.
Razlika između spomenute trojice i Modrića je u tome što Modrić igra za ekipu, za Hrvatsku i za svih nas, a oni za sebe same i svoje rekorde i osobna postignuća.
Neymar, Ronaldo i Messi su se postavili tako kao da se podrazumijeva da je za jednoga od njih već rezerviran trofej svjetskog prvaka. Nekada su nogometni velikani bili gospoda, a ovi jesu izvanserijski nogometaši ali su za razliku od Luke, egomanske globalne zvijezde, bez istinske karakterne i ljudske zrelosti.
Sjetih se našeg velikana koji je stajao na kiši na postolju 2018.g. u Moskvi sa zlatnom loptom kao najbolji igrač SP-a u Rusiji. Bio je tužan.
Nije se veselio osobnom trofeju jer je Hrvatska bila poražena. Je li se u tom času Luka Modrić zarekao sebi da će se vratiti i osvojiti u Kataru s Hrvatskom ono što bi - da se dogodi - bilo svjetska senzacija i država bi stala, život bi u ovoj zemlji stao barem tjedan dana do Božića. Ne mogu ni zamisliti što bi to bilo. I ne, nije ovo samo nogomet. Sada je u igri puno više od nogometa.
Zoran Vukman