Branson se inače okušao uspješno i manje uspješno u nizu businessa od produkcije i prodaje gramofonskih ploča od koje je davno počeo njegov avanturistički poslovni put, svoje inačice cole, željezničkih linija koje je preuzimao do evo svemirske kompanije. Sve njegov kompanije nose isti početni naziv Virgin.

Pratim ga već više od petnaestak godina. Posebno mi je drag, jer se okušao i u turizmu zrakoplovnoj kompaniji, hotelima, turističkoj agenciji i sada ponavljamo Virgin Galactic-u, poslovnoj grupaciji za turistička svemirska putovanja. Tvrde da već imaju oko 600 do 700 zainteresiranih po cijeni puta od oko 250 tisuća dolara. Očigledno je, to često ponavljam, da svaki turistički proizvod ima svoju publiku. Samo do nje, kao i uvijek u životu, treba znati doći.

No, dok letimo u svemir, zaboravljamo na majčicu Zemlju. A ona pati. I patnju iskazuje, što bi političari rekli, transparentno. Dok se naš junak sa svojom posadom peo na visinu od nešto više od 88 km iznad Zemljine kore, tlo je, kako izvješćuju mediji, doslovce gorjelo također u Americi u Dolini smrti u Kaliforniji na + 54 C.

Da, klimatske promjene ne zanima tko ide gore, već što se zbiva dolje. Ne volim teorije zavjere, a još manje tzv. dežurne katastrofičare. No upozorenja se ne mogu više zanemarivati, a još manje na njih indolentno odmahivati rukom.

Kao koncentrirano, objektivno i fokusirano polazište za raspravu poslužiti će poznati portal Politico. Iz bogatog materijala i scenarija nastalih na temelju pregleda više od 100 znanstvenih dokumenata kao i zasada najopsežnijeg radnog materijala o ovoj problematici od čak 4200 stranica izrađenog od Međuvladinog panela o klimatskim promjenama Ujedinjenih nacija (U.N. Intergovernmental Panel on Climate Change IPCC) korisno je spoznati nekoliko stvari.

Poplave, vrućine i suše

Sjevernu i središnju Europu zahvaćat će sve češće poplave, a jug suše i samim time požari, pregrijavanja urbanih cjelina, ali uslijed suša i intenzivan pad poljoprivredne proizvodnje. Kad govorimo o opasnostima od voda, Pariz, Bukurešt, Solun i Barcelona su među gradovima, kod kojih je više od tri četvrtine urbane površine zabetonirano pa dolazi do poplava uslijed nemogućnosti otjecanja oborinskih voda. Ne podsjeća li vas sve to na dobro znane kadrove zbog takvih razloga poplavljenih naših manjih i većih gradova i općina o kojima se u silovitoj izgradnji uslijed pohlepe za novim stambenim kvadratima zaboravilo i zaboravlja da voda od kiša ne može adekvatno i otjecati!

Jug Europe, kojem Hrvatska pripada, posebno zabrinjava. Još 2018., kada je u Europi izgorjelo 178 tisuća ha zemlje i šuma, odgovarajuća europska tijela su ustanovila da postoji stvarna opasnost da primjerice čak dvije trećine Španjolske i čak 99% Cipra postane uslijed suša i požara u ne tako baš dalekoj budućnosti pustinja.

Rim će tako prema procjenama kroz neko vrijeme imati priliku dosezati visoke temperature kao Riyadh, glavni grad Saudijske Arabije.

Što nagovješćuje da, vjerovali ili ne, Njemačka dobiva šansu da proizvodi najbolje rajčice oliti po primorski i dalmatinski pomidore (pomodoro ili zlatne jabukepo talijanskom) uslijed veće količine padalina na sjeveru. Jer rajčica stalno potrebuje vodu u svom uzgoju.

Procijenjeno podizanje morske razne od 1,1 m do 2100. godine potencijalno ugrožava oko 37% mediteranske obale i 42 milijuna ljudi, koji na tom dijelu žive. Istodobno će se europsko stanovništvo u dobi od + 65, koje je po defaultu izuzetno osjetljivo na vrućine, a čija skrb će iziskivati značajnije napore, povećati do 2050. za dodatnih 40 milijuna.

Ukazuje se da će vrućine u već spomenutom Rimu i u većini mediteranskih gradova biti takve da prirodna ventilacija neće biti više od pomoći. Veća upotreba uređaja za klimatizaciju udvostručiti će odmah i emisiju ugljikovodika.

Vrućine prema podacima pogoršavat će i psihološka stanja lokalnog stanovništva, ljudskih resursa u turizmu, ali i njihovih gostiju na što isto treba obratiti pažnju u pripremi tog dijela turističke godine.

Europski stručnjaci već sada jasno upozoravaju da Europa ne iskazuje razumijevanje za ove probleme. Koji pak prijete da u srednjoročnom razdoblju i nadalje ometaju i značajno ugroze EU kao politički projekt. Posebno modernim Europljanima još uvijek nije jasno kako će ih ove pojave pogoditi direktno ili osobno. Ukratko, nije dobro.

Kako odgovoriti

Što pak Hrvatska može učiniti odnosno kojim konkretnim politikama i aktivnostima, koje podržavaju turizam, odgovoriti ovim novim okolnostima Usredotočiti ćemo se na nekoliko za naše destinacije danas samo naoko sekundarnih, a u biti sutra primarnih područja.

Dakle na energetiku, vodu, hranu, urbanizam i izgradnju.

Na području energetike nužno je planski razviti korištenje vlastitih prirodnih resursa posebice sunca i vjetra do najviše moguće razine uz najpovoljnije uvjete eksploatacije. Svi od obiteljskih kućanstava do hotela, turističkih resorta, kampova i marina pa i samih lokalnih zajednica trebaju, još bolje rečeno, moraju samostalno početi proizvoditi električnu energiju. Tu ograničenja i monopola oko solarnih farmi i vjetroparkova te drugih instalacija ne smije biti.

Prvo, treba osigurati da energije uopće bude, a drugo, da troškovi njene proizvodnje budu što niži.

Sve vodne resurse u vlasništvu RH treba očuvati kao zjenicu u svom oku i njima odgovorno i pažljivo centralizirano upravljati. Razdoblja sve jačih suša će neumitno dodatno podignuti cijenu vode kao robe. To će u bližoj budućnosti dovesti do ojačanja međunarodnih burzi vode kao burzovnog artikla što neminovno dovodi do špekulacija, čitaj povećanja cijena. Kao turistička zemlja ne možemo se dovesti u poziciju da nemamo ili pak još gore da kupujemo vlastitu vodu. Pod nešto višim cijenama, naravno, uz ekstra zarada i marifetluke novopečenih businessmana te vrste.

Isto vrijedi i za hranu. Treba stimulirati proizvodnju hrane na svim razinama i to što je moguće više u kontroliranim uvjetima koje pružaju samo primjera radi plastenici. O tome već sada treba promišljati i strukturirati modele proizvodnje radi postizavanja dostatnosti i samoodrživosti opskrbe hranom na domaćim mikro i makro razinama.

Na planu urbanizma nužan je beskompromisan zaokret. Krajnje je vrijeme stati na kraj nekontroliranoj izgradnji, koja ne samo da jede prirodu i površinski zaključava prostor te time sprečava otjecanje vode već i nekontrolirano multiplicira broj potrošačkih mjesta energetskih i vodnih resursa u vršnim opterećenjima.

Već sadaje nužno kreirati i razvijati sustave odbrane od podizanja mora, poput primjerice onog što ga je splitski Brodosplit u segmentima proizveo za Veneciju, za potencijalno najugroženije gradove na našem dijelu Jadrana.

I naravno, uz sve spomenuto, sustavno i dalje ojačavati naše ukupne vatrogasne obrambene formacije i potencijale od već dokazanih kanadera i air tractora do mreže lokalnih vatrogasnih društava, koja kod nas zaista imaju hvale vrijednu tradiciju. Uz stalno izviđanje svim raspoloživim tehnologijama i sredstvima iz zraka radi otklanjanja požara u što ranijoj fazi.

Da, ne izgleda baš sve atraktivno kao što smo navikli. Ali, na žalost realno je.

Energetika, voda, hrana, urbanizam i izgradnja postaju isto toliko, ako ne i važniji za funkcioniranje svih pa tako i hrvatskih turističkih destinacija.

Što u konačnici upućuje da smo u nadolazećem razdoblju upravljanja destinacijama više bliži kriznom, a manje reputacijskom upravljanju. Možda bi bilo uputno da relevantnim odgovorima i usmjerenjima na ova i druga pitanja upotpunimo i Strategiju razvoja održivog turizma do 2030. i Nacionalni plan razvoja održivog turizma do 2027., koje je naručilo Ministarstvo turizma i sporta RH. Odnosno na važećim je upravljačkim strukturama na vlasti Vladi RH i svim ministarstvima, ali i lokalnim zajednicama kao i opoziciji da shvate da ozbiljnost nadolazeće klimatske budućnosti nadilazi dnevne političke besplodne rasprave te da se počnu baviti pravim, za život esencijalnim temama. A narodu je da takvima koji o tome misle i na tome djeluju daju svoje izborno povjerenje.

Što brže shvatimo to bolje za sve koji od turizma žive. Nemamo izbora. Takva su prosto vremena.